Pročitajte cijeli intervju s ministrom branitelja Predragom Matićem.

Tjednima već traje prosvjed, pomaka nema. Do kada?

To biste trebali pitati one koji su organizatori toga prosvjeda, a pritom ne mislim na one koji prosvjeduju ispred zgrade Ministarstva, nego na one koji su ih tamo uputili, poslali, instrumentalilzirali i vjerojatno instruirali što i kada. Dakle, treba pitati glavne organizatore.

Je li trebalo prosvjede zaustaviti već prvoga dana, ovo je sada prilično eskaliralo - šatori, paljenja vatre, je li policija trebala reagirati?

Najprije želim reći da poštujem pravnu državu, sam sam legalista po uvjerenjima, dakle, svatko ima pravo prosvjedovati ako bilo čime nije zadovoljan, naravno u okviru nekakvih demokratskih standarda, ali ono što želim istaknuti jest da tri godine, koliko sam na mjestu ministra, a prije toga na mjestu savjetnika predsjednika, uvijek sam se borio i želio sam da u ovoj državi svatko radi svoj posao. Organizatori su trebali taj skup prijaviti, zna se kome, zna se kako, zašto to nije učinjeno, zašto je dopušteno stavljanje šatora, roštilja, paljenje vatre... Probajte kao građanka ove zemlje doći na Trg bana Jelačića, zapalite vatru ili roštilj, vidjet ćete kako će se sva sila pravne države sručiti na Vas, ali ponavljam - neka svatko radi svoj posao.

Znači, po Vama, sustav je zakazao?

Ja radim svoj posao u otežanim uvjetima, teško mi je uopće proći i probiti se do svog mjesta, ali eto... Radim.

Je li Vas ovo sve razočaralo?

Jako. Jako sam razočaran, tužan i ne mogu Vam opisati ... Više puta sam istaknuo, jedine stvari koje se ja u životu bojim je moja savjest, no ovoga puta ona nije nimalo dotaknuta. Naime, jedino što se propitujem ovo cijelo vrijeme je - zar mi je ovo trebalo. Tri godine potpuno sam se posvetio hrvatskim braniteljima. Pitaju me nekad novinari - što radim u slobodno vrijeme? Ja uzvraćam protupitanjem: što je to slobodno vrijeme... Već 15-ak godina imam mobitele s istim brojevima, vjerujte da više od pola hrvatskih branitelja ima moj broj telefona. Zovu me danju, noću, vikendom, dok ručam, kad spavam, telefoni non stop zvone.

Dobili ste zaštitu, kako to sve podnosi Vaša obitelj?

Jako nam je teško svima, teško je meni, mojoj supruzi i djetetu zbog toga što, na neki način, niste slobodan čovjek iako moram istaknuti da dečki profesionalno obavljaju svoj posao i vrlo su diskretni, međutim, kada od svojih dojučerašnjih prijatelja, ili sam barem mislio da su mi prijatelji, čujete povike ubij, ubij, a da ne govorim što se sve spominje u repertoaru psovki koji branitelji imaju za moju obitelj i mene uključujući, onda uistinu.. Procjena je sigurnosnih službi da to tako treba biti.

Okrznuli ste i crkvu svojim izjavama, jeste li trebali ići, da tako kažem, "daleko"?

Ne znam na koga mislite da je otišao daleko. Ako mislite na moju izjavu koju sam uputio prema braniteljima, ona se referira na biskupa Šaška koji je na misi rekao da su naši branitelji toliko veliki i toliko dostojanstveni da mole i za svoje neprijatelje. Treba pitati tko su ti neprijatelji. Vjerojatno nije dovršio rečenicu, ali vjerojatno je mislio one u Vladi. Ali budući da nije dovršio rečenicu nije rekao ni što je mislio s tim. Moja je pretpostavka, a onoliko koliko sam ja išao na mise - uvijek sam slušao poruke ljubavi, mira, oprosta, tolerancije... Međutim, ubij ubij? Ja sam se referirao na to jer onaj tko je išao na misu i čuo to i tako prepoznao, da je promašio temu i zato sam rekao - sjedi 1.

Bojite li se za svoj život?

Gledajte, nije mi lako. Ja se ne bojim za svoj život. Ja sam i prije 20 i nešto godina ponudio svoj život za ovu zemlju i stvarno mi nije žao izgubiti život. Međutim kada se ide na obitelj, kada takvi ljudi pokušavaju učiniti nešto što je uistinu protuzakonito, ako ćemo rješavati probleme kao što to rješava Srbija ili neke druge zemlje, ne znam dokle smo došli.

Prosvjedi traju tri tjedna, braniteljica Nevenka Topalušić je umrla, jedan se branitelj zapalio, drugi štrajka glađu, tko je za to odgovoran?

Odgovorni su oni koji su to organizirali. Izuzetno mi je žao, ponavljam to već više puta, i zbog smrti gospođe Nevenke, i zbog pokušaja zapaljenja. Ali isto tako želim javnosti reći jedan paradoks vezan uz ovaj štrajk glađu. Ovdje se već sada pojavljuju ljudi koji su egzibicionisti, pa to ponovno neka mi se protumači kako hoće, ali istine radi moram to reći. Nekoliko dana prije nego je taj gospodin došao i počeo štrajkati glađu, preko jednog zajedničkog poznanika, prijatelja, zamoljen sam da ga nazovem. Čovjeka sam nazvao, ja ga inače ne poznam, ali sad imam njegov broj telefona u mobitelu, nazvao sam ga i on je rekao da ga je sramota jer je jedan od organizatora prosvjeda stavio neku njegovu poruku s Facebooka da će on štrajkati glađu. A on kaže: da, ja čim izađem iz bolnice, doći ću štrajkati glađu protiv ovih koji štrajkaju. Ja sam ga zamolio da bolje da to ne radi, neka čuva svoje zdravlje, međutim - gledajte, on je došao pred Ministarstvo u onaj šator i valjda ga je ponijela ta cijela euforija i on je sad postao bitna faca. Naglašavam, žao mi je da štrajka glađu, žao mi je bilo koga, međutim - evo, postao je poznati lik, ako je to htio postići, jedna mu se želja ispunila.

Puno pitanja je isplivalo od prosvjeda, pa se postavilo i ono o registru koji ste objavili. Najavili ste na tisuće lažnih branitelja, gdje su oni?

Koga oni zavaravaju? I oni znaju, a i svaki građanin ove zemlje zna na tri - četiri susjeda koji nisu apsolutno nigdje bili i sada koriste sva braniteljska prava. Pa samo dolje ispred onog šatora ima ih jedan dobar broj, koji su upravo najgrlatiji i koji se boje da će izgubiti svoja prava. Pa svatko zna, pa predsjenik Tuđman, u kojeg se sada svi zaklinju, je 1996. godine nakon rata rekao da je Hrvatsku branilo 360 tisuća branitelja i snebivao se i nad tom brojkom. Sada ih imamo pola milijuna. Nakon rata ja dopuštam da se jedan, dvoje, pet ljudi pa i pet tisuća ljudi sjeti da su i oni sudjelovali u ratu, ali kada ih se sjeti 150 tisuća, malo je to previše.

Koliko branitelja boluje od PTSP-a?

Službeno 15 tisuća hrvatskih ratnih vojnih invalida ima ustanovljen PTSP isključivo, i 32 tisuće u okviru ranjavanja ili nečega drugog. I sada treba isto tako reći, na temelju onih dečki koji su stvarno oboljeli, dakle PTSP nije ekskluzivitet ni Hrvatske ni Domovinskog rata, to se događalo u svim ratovima svijeta, i to je apsolutno normalna, pod navodnicima, normalna pojava da se događa nakon ratnih događanja. Međutim, znate podatak da je 2005. godine rečeno Zakonom da tko se do tada prijavi ima PTSP, a nakon toga nema više prijava... Pa vam se u tri mjeseca prijavi 29 tisuća ljudi, onda je to stvarno nešto za postaviti pitanje. I dan danas ljudi kažu da se ne priznaje PTSP. Da, priznaje se jer i danas možete otići kod liječnika, Ministarstvo to podržava, financiramo, ali ne možete otići u mirovinu na temelju PTSP-a. A na temelju PTSP-a, onoga pod navodnicima, itekako je puno ljudi otišlo u mirovinu.

Idu li branitelji na reviziju PTSP-a, kako to ide, možete li nam objasniti?

Ne, ne idu, upravo oni koji se jako zalažu za prava hrvatskih branitelja, mislim da je najgora riječ, najgora noćna mora koji oni mogu čuti jest - revizija. Međutim, reviziju nitko više ne spominje jer - evo, prošle su tolike godine. I ja isto sam stava da je priča gotova i da je treba dovesti do konca.

Slažete li se sa izjavom svog pomoćnika Bojana Glavaševića, koja je, bila početak?

Da nije on to izjavio, pronašli bi oni nešto drugo. Dakle, taj prosvjed je planiran, imam ja i svoje dečke i prijatelje koji meni to jave i puno ranije. Dakle, sve je to pripremljeno i puno ranije. Retoričko pitanje koje je on postavio na predavanju, ja sam postavio prije 15 godina u jednoj Latinici. Da, stvarno je to retoričko pitanje i treba ga razmotriti, vidjeti i baš je interesantno. Ništa drugo. Nikakvi zaključci tu nisu doneseni. Naprotiv, zaključci bi mogli biti doneseni tek nakon provedenog istraživanja.

Vi ste rekli da ste za svog mandata čuli od branitelja samo daj, daj, daj - smatrate li da su njihova prava prevelika, dovoljna ili su zakinuti kako oni tvrde?

Prava hrvatskih branitelja su u odnosu na gospodarsku sliku Hrvatske i više nego dovoljna i zadovoljavajuća. Nigdje u svijetu, i na to smo ponosni, nije ovakva skrb za ratne veterane kao što je to u Hrvatskoj. Primjerice, prije nekoliko dana, vratio sam se iz Belgije koja svojim veteranima uopće ne priznaje PTSP. PTSP je bolest - izvoli idi kod liječnika i liječi se. Samo priznaju ranjavanje.

Ipak pritisak prosvjeda je očito urodio plodom, branitelji su, vidjeli smo, neki dan dobili Veteransku bolnicu.

Što se tiče Veteranske bolnice, ja sam doista oduševljen, presretan sam što je ona otvorena. A jedino što mogu reći je - nakon 23 godine raznih pokušaja da se tako nešto napravi, ljudi su dokazali da se uz jednu kavu to može napraviti. Ja jedino što mogu u ovom trenutku učiniti jest da vam kuvertiram i napišem što će se dogoditi s Veteranskom bolnicom za šest mjeseci, a Vi onda izvolite pa pročitajte pred svojim slušateljima. Ono što Ministarstvo radi i za što ima sredstava je Veteranski centar, i svi u Hrvatskoj smo se složili da je to način na koji se može pomoći braniteljima. Što se tiče Veteranske bolnice, morao bi se složiti s profesorom Hebrangom, s kim se inače jako teško slažem u bilo kojim stvarima. Ali gledajte, nakon 23 godine, kako ja to volim reći figurativno, glava boli jednako svakog građanina u ovoj državi baš kao i hrvatskog branitelja. Dakle, hrvatski branitelji u okviru bolničkog sustava Hrvatske, trebaju imati određenu prednost, to je jednostavno tako, to su ljudi koji su zaslužni za ovu državu i nitko u Hrvatskoj ne bi imao ništa protiv toga da u čekaonici u kojoj sjedi 10 ljudi prvi na pregled uđe hrvatski branitelj ili HRVI. A o ovom potezu, pozdravljam, oduševljen sam, i kuvertirat ću ako treba.

Priprema se proračun, što mogu branitelji očekivati, hoće li Vaš resor biti zahvaćen "Lalovčevim škarama"?

Još jedna stvar na koju mogu biti ponosan jest ta da je moj sastanak u Ministarstvu branitelja trajao manje od minute, a u odnosu na zadnje limite koje je Ministarstvo imalo, dakle, nama je zadnji proračun povećan za 20 milijuna kuna. Dakle, ova nenarodna, crvena, protunarodna vlast je tako postupila prema hrvatskim braniteljima. Ali ja vjerujem da će dušebrižnici opet naći komentar i za ovaj hvalevrijedan potez Vlade.

Braniteljski prosvjedi događaju se u jeku predkampanje za predsjedničke izbore, hoće li to naštetiti kandidatu vladajućih Ivi Josipoviću?

Ne, naprotiv, ja mislim da će mu itekako poboljšati izglede da ostvari drugi mandat i to u prvom krugu jer oni koji su organizirali ovaj prosvjed, oni uvijek imaju ograničeni broj glasova i to je to. Mislim da će ovi prosvjedi, za koje mislim da se bez i najmanjeg razloga događaju pred Ministarstvom branitelja, konačno možda animirati i onu tihu većinu hrvatskih građana koji redovito ne izlaze na birališta, da eto jednu nedjelju dođu i zaokruže da Republika Hrvatska konačno krene u 21. stoljeće, a ne da se vraća u 19.

Uoči Dana sjećanja u Vukovaru Stožer je podnio kaznene prijave protiv premijera i još nekih ministara jer nisu kažu proveli odluku Ustavnog suda. Što kažete na taj potez?

Živimo u pravnoj državi, jednakih prava za sve građane, dakle, svatko može tužiti i biti tužen. Vjerojatno oni koji su podnijeli tužbu imaju razloga da to naprave. Sud će ocijeniti jesu li u pravu.

Dan sjećanja u Vukovaru se bliži, hoćete li i ove godine ići?

Svakako, bit ću tamo. Bio sam i prošle godine, nikada se nisam gore osjećao u životu, a znate da sam bio u tri srpska koncentracijska logora, ono što sam doživio u Vukovaru, za kojeg mnogi kažu da to nije bilo ništa. To ništa je za mene bio najgori događaj u životu.

Mislite li da će se ponoviti prošlogodišnji događaji?

Što organizatori pripremaju, a znate da je glavni organizator Grad Vukovar i gradonačelnik kao osoba... Prema tome, Vlada će kao i svake godine, Ured predsjednika, saborski zastupnici će kao i svake godine doći dostojanstveno u Vukovar i odati poštu i počast svim vukovarskim žrtvama, ali i svim žrtvama Domovinskog rata, jer to je zajednički simbol svih hrvatskih građana, a kako će se organizatori ponijeti to treba pitati njih.

Za kraj - neki ste dan u Vukovaru bili s učenicima, radi se o novom projektu, zašto je on važan?

To je najvažniji projekt, usudim se reći, nakon gradnje autocesta. Hrvatski branitelji su s pravom bili nezadovoljni kvalitetom, količinom učenja o Domovinskom ratu i sada smo dobili nešto što je na jedinstvenom mjestu u Vukovaru kao ishodištu nove hrvatske države. Gledao sam pilot projekt, u tri dana kroz Vukovar je prošlo 1300 djece, bio sam oduševljen. Malo sam se bojao kako će podnijeti Ovčaru, kako će podnijeti Vukovarsku bolnicu, međutim, to su prekrasna djeca koja su na kraju, prilikom odlaska iz Vukovara, imamo "sat mira", dakle poslije sata mira imali su kviz znanja što su čuli i što su naučili u Vukovaru, znali su bez greške. Kviz je mogao trajati unedogled, a znali su odgovore na sva pitanja. I to je pijetet prema Vukovaru i Domovinskom ratu, a ne neke druge stvari.