Berač dnevno može ubrati i 200 kilograma smilja i tako zaraditi oko 400 kuna

Nakon što su u dvadesetak godina hrvatske demokracije brojne društvene skupine prosvjedovale zbog svojih prava, ovih se dana po prvi put prosvjedovalo zbog zaštite samoniklog bilja - zbog smilja se na noge diglo stanovništvo Krka, Cresa, Paga i nekih mjesta u Dalmaciji, tražeći zabranu nekontroliranog branja i čupanja zbog kojeg prijeti opasnost da jadranski krš ostane bez biljke važne za prirodnu održivost i uresa bez kojeg mediteranska Hrvatska ne bi bila to što od pamtivijeka jest.

 

O značaju smilja u životima otočkog stanovništva, priobalja i Dalmatinske zagore, svjedoče brojni događaji vezani za njegovo iskorištavanje, čuvanje i divljenje, kao i imena i prezimena Smiljka, Smiljana, Smiljan, Smiljanec i Smiljanić, kojemu je doduše "pokislo perje", što se ne bi trebalo dogoditi borcima za zaštitu "zlatnocvite trave" koja je desetljećima liječila astme, rane i modrice, a djevojkama i ženama darivala ljepotu.

Osim što smilje beru i čupaju nelegalno i nekontrolirano, berači također, pričaju mještani, ruše stoljetne suhozide i time nepopravljivo štete jedinstvenom dalmatinskom krajobrazu.

Berač dnevno može ubrati i 200 kilograma smilja i tako zaraditi oko 400 kuna, zbog čega se, po nekim procjenama, ove sezone tim poslom bavilo oko četiri tisuće ljudi. Među njima su zasigurno i oni koji ne znaju da se smilje ne smije čupati, već se reže srpom ili škarama na pet - šest centimetara iznad zemlje i tako čuva iz godine u godinu.

Smilje - cvijeće besmrtnosti

A treba čuvati taj prirodni dar koji u kasno proljeće, na mjestima gdje samo rijetko bilje može naći svoj dom, uporno cvate u svojoj besmrtnosti (immortelle), kako se na engleskom naziva smilje.

Postoji mnogo vrsta, najpoznatija je helichrysum italicum, dok se u Hrvatskoj još naziva smili, cmilje, zlatnocvita trava, zneljek, sneljek, laska kamilica i marjetica.

Visoko je do 60 centimetara, uskih listića i žutih cvjetova, vrlo je otporno na studen i temperature ispod nule. Odlična je hrana ovcama, pa ne čudi što su se ovih dana pobunili paški ovčari bojeći se da će nestankom smilja njihova janjetina i sir izgubiti jedinstveni okus i kvalitetu.

Na našim otocima vjeruje se da smilje u svojim cvjetovima akumulira sunčevu toplinu, zbog čega su žene njegovim nježnim cvjetovima punile jastuke kojima su se grijale kad zapuše hladna bura.

Po narodnim predajama, još u Homerovo vrijeme Grci su cijenili smilje kao odličan lijek, a u starim dalmatinskim pjesmama spominje se kao lijep mirisni cvijet za kićenje djevojaka i momaka - "...nit' je smilje nit' bosilje, već miriše duša djevojačka...".

Kao preventiva asmatičnim napadima u prošlosti su se osušeni i usitnjeni cvjetovi smilja pušili u luli. Smilje se koristi kao začin jelima od riže, mesa i složencima te slasticama.

I dok je to narodno cvijeće kroz davnine služilo za tradicionalno travarstvo, za liječenje žučnog kamenca, organa za mokrenje i opekotina, u moderna vremena smilje se zbog eteričnih ulja najviše koristi u kozmetičkoj industriji i fitoterapiji, za održavanje zdravlja i ljepote.

To su znale i dalmatinske i primorske prabake koje su davno prije poznatog pojma "anti-age", skovanog u marketinškim strategijama, iz svojih biljaka, pa tako i smilja, izrađivale ljekovite pripravke i pomade.

Hrvatska je nekad proizvodila ulje smilja, danas smilje izvozi

Prije nego što je destilacija eteričnog ulja postala uobičajenom, smilje se "potapalo", odnosno maceriralo u uljima poput maslina ili badema. U Hrvatskoj ga gotovo više nitko ne radi, jer se ubrano smilje izvozi. Spravlja ga tek pokoji zaljubljenik u fitoterapijsku literaturu ili pak netko tko se sjeća običaja svojih baka i djedova.

Smilje sadrži vrlo malo eteričnog ulja (manje od 0,05 posto), mora se destilirati svježe, a ne sušeno i zato je ulje skupocjeno. Inače se sušeno smilje koristilo i za potpalu vatre i dimljenje pršuta.

Hrvatska je nekoć bila veliki proizvođač eteričnog ulja smilja, a danas ga uvozimo. Sada uglavnom beremo i čupamo smilje i prodajemo ga kozmetičkim kompanijama, koje poslije konačni proizvod vraćaju na hrvatsko tržište.

Da bi se dobila litra ulja treba destilirati tonu cvjetnih glavica smilja. Jedna litra na inozemnom tržištu stoji i do 1700 eura. Usporedbe radi, za litru lavandinog ulja dovoljno je samo 50 kilograma lavandinih cvjetnih stabljika.

Smilje je kao immortelle dobilo reputaciju po kojoj ima moć izbrisati tragove vremena na licu, a u manje poetičnim slučajevima njegovo ulje ili čaj ublažava astmu i bolove zbog žučnog kamenca. U smilju se nalazi i arzanol, pa mu nema sličnog u svijetu biljaka, a znanstvenici su dokazali njegovo protuuplano, anti-HIV i antioksidativno djelovanje.

Samo mali broj ljudi zna da je ulje smilja jedno od najboljih sredstava protiv hematoma, modrica, što je slučajno otkrio francuski liječnik i aromaterapeut Daniel Penoel.

U fitoterapijske svrhe koristi se i cvijet smilja, ali katkad i herba (zelen) biljke u cvatu. Cvjetovi i listovi sadrže jako gorke tvari.

Iako čaj od smilja ima iznimno ugodan miris, okus mu je gorak, što je razlog da se zamjerio djeci odrasloj u Dalmaciji koja su ga zbog dišnih smetnji, na nagovor baka, morala piti od kasne jeseni do proljeća.

 

piše: Smiljanka Škugor Hrnčević