Povodom 23. obljetnice najvećeg stradavanja Hrvata u Domovinskom ratu, kao i najvećeg zločina na području Europe nakon drugog svjetskog rata, po sedmi put su se okupila djeca poginulih i nestalih branitelja Domovinskog rata iz svih krajeva Hrvatske, te u spomen na žrtve Ovčare, spomen na sve poginule i nestale branitelje, na svoje roditelje i sve one kojih se nema tko spomenuti koračali su u Mimohodu od memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata do masovne grobnice Ovčara.

Nekoliko stotina sudionika iz braniteljske i stradalničke populacije, ali i svih građana Republike Hrvatske na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, pozdravila je predsjednica vukovarske Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Jelena Zera Gavrić. Predsjednik Udruge na državnoj razini Igor Gavrić...

"Poruka uvijek ista, spajamo dvije najveće masovne grobnice iz Domovinskog rata, Memorijalno groblje i Masovnu grobnicu Ovčara u spomen na sve nestale i poginule hrvatske branitelje i civile iz tog doba. Kroz ovaj mimohod se vidi ono što Hrvatskoj nedostaje, a to je jedinstvo hrvatskog naroda i kroz to jedinstvo ćemo moći imati Hrvatsku za koju su naši namiliji dali živote" rekao je Gavrić.

Sudionike mimohoda je pozdravio i zamjenik gradonačelnika Vukovara Marijan Pavliček rekavši kako su oni jamstvo da se istina o Domovinskom ratu neće zaboraviti.

"Upravo vi koji ovdje stojite će te pravu istinu pronijeti ne samo diljem Vukovara već diljem cijele RH" rekao je Pavliček.

Već 23 godine svoga oca Borisa traži Sandra Milić iz Sotina.

"Nestao je 30.9 iz Sotina, otišao je putem koji mi danas prolazimo. Po zadnjim saznanjima došli su na tenku, pretukli ga, obukli u srpsku uniformu i odveli prema Dunavu. Teško je 23 godine jer nemaš grob i nemaš gdje otići i zapaliti svijeću osim kod križeva. Teško je na obljetnice, Svi Svete, teško je biti i sa prijateljima koji imaju svoje grobove. Mi smo 18. obišli grobove očevih prijatelja i pomolili se za sve nestale. Putem kojih su njih vodili teško je ići jer mislimo što je njima bilo u glavi, najvjerojatnije da su zadnja slika bila djeca, očevi, majke, obitelj i nada da će nas jednog dana dočekati nešto bolje" kaže Sandra Milić.

U mimohodu je bila i Božena Mikulić iz Petrinje čiji je otac poginuo na petrinjskom ratištu. I majka joj je bila hrvatski branitelj, no nažalost je umrla.

"Mislim da nitko ne može dovoljno izraziti svoje osjećaje, jer nema toga na svijetu što ne može zamijeniti oca i majku.Nema tog novca, tih prioriteta, toga što se obećaje. Nema važnijeg od zagrljaja voljene osobe i mislim da je ovo dan kada stvarno osjećamo svoju tug i bol i zajedništvo. Jedino mi koji smo ovdje zajedno znamo što proživljavamao i znamo kolika je tuga i bol u našim srcima i koliko se trebaju poštivati naše žrtve, i poginuli i nestali branitelji i za one za kojima se još uvijek traži" rekla nam je Božena Mikulić.

Po riječima Igora Gavrića u Domovinskom je ratu bez jednog ili oba roditelja ostalo oko 5.000 djece.