Na tartufima se, poznato je, može dobro zaraditi jer su cijene najcjenjenijeg bijelog tartufa astronomske do vrtoglavice

Prije nešto više od 15 godina Jaseničanin Nikola Vulić je nedaleko od svoje kuće u Maslenici savim slučajno, ispod jednog stabla, pronašao neobični crni grumen, težak oko pola kila, za kojeg je samo pretpostavljao da bi mogao biti podzemna gljiva o kojoj je vrlo malo znao. Raspitujući se i pokazujući svoj nalaz poznanicima, bio je siguran da je pronašao primjerak tartufa. Bio je to prvi pronađeni primjerak najcjenjenije gljive na svijetu na zadarskom području u novije doba, piše Slobodna Dalmacija

U to vrijeme Zadranin Ivica Matak živio je i radio u Puli i tamo se zainteresirao za tartufarenje te dobio prva znanja o toj gljivi. Blagi interes za tu novu životnu temu pretvorio se kod Mataka u opsesivni hobi, pa kad se vratio u Zadar i kad je čuo za Vulićev podvelebitski primjerak, posvetio se traženju tartufa na zadarskom području, na Velebitu i u Lici. I danas je jedan od dvojice-trojice tragača za tartufima u ovom dijelu Hrvatske, život provodi u šumama, do sada je pronašao veliki broj tartufa, jednom u samo dva dana čak dva kilograma, a ovih je dana pokrenuo pravu akciju brendiranja i popularizacije zadarskog tartufa. Tvrdi, naime, da bi s tartufom u ovdašnjoj gastronomskoj ponudi zadarsko područje značajno dobilo na turističkom prestižu.

- Gastronomska ponuda Istre se u nekih 35 posto bazira baš na tartufu. Zbog njega je tamošnja ponuda zanimljivija i skuplja, a nema razloga da i ovdje ne napravimo isto jer tartufa na ovom području sigurno ima. Koliko i na kojim sve lokacijama nikada nećemo sa sigurnošću znati, ali treba tražiti - kaže Matak.

U potragu za tartufima Matak odlazi za svoje dvije kujice, dvogodišnjom, smećkastom i obučenom Reom te šestomjesečnom bijelom Lunom koja se tek treba učiti vještinama pravilnog pronalaženja tartufa. Obje su iste pasmine, lagotto romagnolo. Iako se psi gotovo svih pasmina mogu obučiti za traženje tartufa, baš se pasmina lagotto romagnolo, izvorno ptičarska vrsta vodenog psa, koji zbog umiljatosti i dlake pomalo podsjeća na pudlicu, pokazala najboljom u tartufarenju.

- Svoje pse obučavam sam. S Reom sam dostigao vrhunac - ona po mirisu pronađe tartuf, otkopa ga, izvadi i neoštećenog donese meni pred noge te čeka nagradu. Bolje ne može. Na meni je samo da vratim otkopanu zemlju jer pravi tartufar i gljivar mora za sobom ostaviti prirodu kakvu je i našao - kaže Matak.

Psi tartufari su skupi, štene iz dobrog legla košta i više od tisuću eura, a obučeni odrasli pas može dostići cijenu od 10.000 eura.

- Samo, tartufari neće prodavati svoje pse. Jedan mi je kolega jednom rekao: "Zašto bih ga prodao kad mi svake godine donese jedno novo auto?"- objasnio je Matak.

Na tartufima se, poznato je, može dobro zaraditi jer su cijene najcjenjenijeg bijelog tartufa astronomske do vrtoglavice: jedan je francuski od oko dva kila na dražbi dostigao cijenu od 245.000 eura, a jedan nešto manji nedavno čak 500.000. Matak na terenima u zadarskom zaleđu pronalazi crni, ljetni tartuf čija se cijena kreće od 250 do 300 eura za kilogram. Iz svog zamrzivača izvadio nam je punu vrećicu crnog, aromatičnog i cijenjenog grumenja iz ljetnih potraga koje čuva za neke skorašnje gastronomske prezentacije, a sprema se u potragu za perigorom, zimskim crnim tarufom kojem je cijena između 700 i 1000 eura za kilogram.

Matakov ljetni tartuf od 300 grama najveći je primjerak crnog tartufa u lani otvorenom Muzeju gljiva u Zagrebu koji je osnovao najpoznatiji hrvatski gljivar i tartufar prof. Romano Božac. Ovaj zagrebački stručnjak tvrdi da gljiva ima svugdje u svijetu, a ne samo u Francuskoj i Italiji, a i kod nas i u Slavoniji, na otocima, u Dalmaciji i zaleđu, a ne samo u Istri, kako se uobičajeno misli. Zato i nije neobično da je uporni i školovani zaljubljenik poput Mataka otkrio čitav novi tartufarski svijet u zadarskom zaleđu.

Povijesni tragovi

Matak više nije sam. Kako bi brendirao zadarski tartuf obratio se i prof. dr. Slavenu Zjaliću, pročelniku Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Sada taj Odjel radi na karakterizaciji tartufa iz ovih krajeva, između ostaloga i tako što u talijanske laboratorije šalje uzorke na ispitivanje.

Ta su ispitivanja odredila vrste i vrijednost primjeraka koje je pronašao Ivica Matak, dakle postoji znanstevni dokaz o postojanju tartufa u zadarskom kraju, a prof. Zjalić sa svojim timom traga i po starim zapisima u zadarskom Historijskom arhivu kako bi pronašli pisane tragove o postojanju tartufa te davnim potragama za tom gljivom u ovim krajevima. Po usmenim predanjima za tartufom se ovdje tragalo i korisitilo ga se još u vrijeme talijanske vlasti u Zadru. Glavno nalazište je, navodno, bilo šumsko područje oko Petrčana.

Dovode eurospke stručnjake

AGRA, Agencija za ruralni razvoj zadarske županije, u suradnji s Odjelom za ekologiju Zadarskog sveučilišta i Ivicom Matakom organizira 12. prosinca u Zadru znanstevno-stručni skup o tartufima na kojem će svoja saznanja i iskustva o tartufu na ovom području iznijeti sam Matak i prof. Slaven Zjalić. Na skup, međutim dolaze i predavači sa sveučilišta La Sapienza iz Rima Corrado Fanelli i Massimo Reverberi, najveći znanstevni autoriteti u području gljivarstva odnosno tartufa. Na skupu će biti obuhvaćeni svi aspekti potencijali tartufarstva na ovom području.