Događaji

Kontinuitet veliko-srpske agresije kao uzrok Domovinskog rata

Nazor: Bila je nužna vojna opcija povezivanja sjevera i juga RH

Nazor: Bila je nužna vojna opcija povezivanja sjevera i juga RH

Operacija „Maslenica", po značaju i žestini borbi te odlučnosti i žrtvi hrvatskih branitelja, zauzima posebno mjesto u hrvatskoj povijesti. Drži se prvom operacijom u Domovinskom ratu u kojoj su istodobno sudjelovale sve grane Hrvatske vojske.-podsjeća Ante Nazor,ravnatelj je Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata, piše Narodni list

Zbog stanja okupacije dijela teritorija neovisne i međunarodno priznate hrvatske države, posebice zbog otežane prometne povezanosti između sjeverne i južne Hrvatske, odnosno Dalmacije, ali i dijela Bosne i Hercegovine, te zbog isključivosti velikosrpske politike koja je odbila razgovore o mirnoj reintegraciji okupiranoga područja, čak i područja koje se Vanceovim planom trebalo već početkom 1992. vratiti pod hrvatsku vlast (tzv. „ružičaste zone"), hrvatsko vodstvo bilo je početkom 1993. primorano na vojnu opciju, upravo na zadarskom području.- tvrdi Nazor i nastavlja:

Činjenicu da su cjelokupni cestovni promet i gospodarstvo između hrvatskoga sjevera i juga ovisili o vremenskim uvjetima, ograničenoj vezi „kopno - otok Pag" i raketama JNA oštećenom Paškom mostu, Hrvatska više nije mogla trpjeti (i srpski izvori „problem odsečenosti Dalmacije" isticali su kao prednost za „RSK" u ratu protiv Hrvatske).

Izvori „RSK", posebice zapovijedi za djelovanje topništva SVK po civilnim ciljevima u hrvatskim gradovima - na „vrlo frekventnim mjestima okupljanja civila", svjedoče o karakteru vodstva „RSK" te načinu ratovanja Srpske vojske Krajine i dijela njezinih zapovjednika u Domovinskom ratu, pa tako i tijekom i nakon operacije „Maslenica". I takve zapovijedi potvrđuju da djelovanje po civilnim ciljevima nije bilo slučajno.

Provodilo se sukladno strategiji „realne prijetnje" ili „odvraćanja", zapravo strategiji terorističke masovne odmazde "po svim vitalnim objektima i ciljevima na celom hrvatskom državnom prostoru", koju je „RSK" provodila prema zamisli vojnog teoretičara JNA, odnosno načelnika Uprave za strategijske studije i politiku obrane Ministarstva obrane Savezne Republike Jugoslavije, generala, prof. dr. sc. Radovana Radinovića.

Spomenuta strategija, koju je osmislio voditelj najviše specijalizirane državne institucije, zadužene za znanstveno osmišljavanje uporabe vojske i drugih potencijala Savezne Republike Jugoslavije, sukladno njezinoj politici, javno je obznanjena u veljači 1993., no u stvarnosti je predstavljala kontinuitet velikosrpske vojne strategije i djelovanja od početka Domovinskoga rata.

Uključivala je napade raketama „zemlja-zemlja", višecjevnim bacačima raketa i dalekometnim topništvom po hrvatskim gradovima, što je posebno osjetio grad Zadar.

Nije sporno da su u pripremi i tijekom operacije postojali problemi i da je bilo pogrešaka i neuspjeha. No, unatoč svemu, operacija je ocijenjena uspješnom, a iskustvo stečeno u njoj iskoristilo se u planiranju i provedbi sljedećih akcija i operacija.

Uostalom, upravo na temelju uočenih nedostataka i pogrešaka u operaciji „Maslenica", a da bi se neke od njih otklonilo i ispravilo, na inicijativu tadašnjeg zapovjednika OZ Split brigadira Ante Gotovine, u Šepurinama je utemeljeno Središte gardijsko za specijalističku obuku dočasnika „Damir Tomljanović - Gavran".

U njemu su, po uzoru na najrazvijenije vojske, hrvatski dočasnici - zapovjednici desetina i borbenih skupina, koji su kralježnica svake suvremene vojske, prošli obuku za najzahtjevnije vojne zadaće, da bi nakon povratka u matične postrojbe svoje znanje prenosili na suborce i odigrali značajnu ulogu u konačnom oslobađanju Hrvatske.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.