-Je, punih 45 lita. Ko bi reka, a ja mladac! - namah je odgovorio na dva brza i kratka pitanja novinara. Umjesto - "dobar dan".

-Ma dan je uvik dobar. Kad se ima lipo društvo, kad se ima šta radit i kada je zdravlja. Fala Bogu, za sada... - nastavio je raspoloženi ("ma takav san"), domaćin, u duši i djelom umjetnik, poznati makatar.

U "Donatovu gradu" sjetit će se popularnog konobara Branka iz caffe-bara Forum ("obožavam Kalelargu, obožavam Zadar"). Branimir Burčul danas živi u Sutomišćici, na otoku Ugljanu, u staroj dalmatinskoj kamenoj kući na adresi Školska 32, piše Narodni list

Leut i krstarica

-Eto, nakon desetljeća na Branimiru, maka sam se u "bodule", tražija sam nešto novo, malo mira, i tu sam naša. Uživam li, uživam. Guštan li, guštam. Fali li mi Zadar? Nego šta! Bi li se vratio, ne idem nikuda - priča, skoro se ispovijeda. Nepunih, blizu, pola stoljeća ("leti vrime, toliko već, a..."), druži se skoro konstantno ("ili si u tome, unutra, ili ne počinji ništa"), s četkicama, pincetama, brusilicama, bušilicama, turpijama, skalpelima, burgijama.

-Rođen sam 28. 3. 1951. Kao mali, s prozora sam gledao u more i brodove, njima sam se divio i zavolio ih neizmjerno, tako sam uz stručnu literaturu i nacrte počeo raditi i moj prvi brod s 18 godina. Dakako maketu, i to ni manje ni više nego "Santa Mariju", koja se trideset ljeta čuva u Veroni, u Italiji, kod Sonje Markov Cippone, sestre supruge mi, mog životnog suputnika i oslonca. Moja Zdenka, inače slikarica, i ja, zajedno smo ravno 60 godina. Kako, haha? Pa, bili smo prvi susjedi na Obali, upoznali smo se kada sam imao pet godina. I od tada do danas smo skupa. Nerazdvojan par - otkriva prosijedi i duhoviti barba. I jednim okom pogledava na ribu koja se utaman friga, a drugim na pravi mali muzej, luku, da ne kažemo vozni plovni park, mini barki, lađa, kaića, leuta, trabakula, jedrenjaka, krstarica...

-Napravio sam ih, ha... točno i ne znam... barem tristotinjak. Ima tu od karavela, galijuna, leuta, bracera. I engleskih i španjolskih ratnih brodova, koji su razasuti po cijelom svijetu, neki su u Japanu, uzela ih je tamo jedna japanska princeza, ima ih po Europi, Americi i Australiji, nema valjda kontinenta gdje ih nema. Dragi su mi svi, to su "moja djeca", ali ako baš moram birati, najdraži mi je kraljevski brod "Mare Nostrum Croaticum" kralja Petra Krešimira IV koji mi je ujedno, uz "Bounty", bio i najteži brod za rad. Najveći primjerak je visine čitava dva metra, "Dubrovačka Nava", a najmanji trabakul veličine 15 centimetara. - priča Branimir i ističe kako je kompletnu spomenutu flotu na suhom izradio ručno ("bez ikakvih strojeva i sličnih pomagala") do najsitnijih detalja, od plemenitog drva.

-U pitanju su trešnja, mahagonij i čempres, pa čak i drvo za izradu violina koje se u toj sferi djelatnosti zove i "dijamant drveta". Mora se imati mota, znanja, ali i strpljenja. Pri stvaranju jednog od tih prekrasnih modela potrebno je do kraja jako puno živaca. Normalno i ljubavi, a kad imate ljubav onda možete uživati u radu, i to je istina. Posao je to i hobi koji traži truda i oduzima mnogo vremena. Koliko, ovisi o dosta stvari, to je vrlo različito s obzirom na tip i veličinu broda, minimalno tri mjeseca, a koji puta i dvije godine rada. - navodi vješti i marljivi maketar. I mjerka izloške, mali kućni postav. Reklo bi se - gladi ih očima...

-Ponosan sam. Ma, volim raditi s drvom, spajati sitne komadiće u nešto konkretno, to me opušta, a jedino ne volim da me dok radim netko ometa. - veli nam. Neugodnu tišinu prekinuo je široki smiješak.

-Nisam mislio na vas. Naime, u radionici nemam ni mobitela, ni telefona. - opravdava se i naglašava. U biografiji ima upisanih 20 izložbi, samostalnih, što zajedničkih sa suprugom ("žena je žena") i njenim slikama. Također i grupnih izložbi s kolegama i prijateljima maketarima. Bilo je i 12 humanitarnih postava, a napravljeno je o njemu i osam TV emisija.

-Najznačajnija izložba se priredila 1997. u Muzeju Mimara, koju je snimalo pet europskih televizijskih kuća uz naših 10 TV studija. Ta izložba je privukla veliki interes posjetitelja i medija. Pogotovo jer je bila humanitarna za povratak u Vukovar i obnovu dvorca Ellz, pa je na otvorenju bio prisutan i sam Grof Ellz, a potrajala je 2 i pol mjeseca umjesto najavljena 3 dana. Moje makete imaju velikani EU koji su dolazili pomoći u Domovinskom ratu, radovi su mjesto našli u domu Franje Tuđmana, Ante Gotovine, Janka Bobetka, Gojka Šuška... - tvrdi i nabraja Burčul čiji uradci krase regale i privatne galerije raznih veleposlanika, bivših ministara, ureda direktora.

Kalendar plovila

-Kod sebe imam svega tri broda, a devet su u Olive Island marini, tu u Sutomišćici. Dobio sam 2004. i prvu nagradu za kalendar s fotkama maketa. Brodove radim zimi, a kad radim onda i po cijeli dan. Prodajem li, neke da, a cijena je po dogovoru, nije fiksna. Nisam trgovac. Najviše pitaju za drevna plovila. Makete starohrvatskih jedrenjaka, ali i najpoznatijih povijesnih brodova poput Kolumbovih "Nina", "Pinta"...

Ma kakva dosada...

Branimir naglašava:

-Cili život sam živio u gradu, uvik trka i žurba, a sad, otkad smo u Sutomišćici, živimo ja i moja Zdenka u prekrasnoj kamenoj kući s velikim vrtom, imamo i bazen, komin, sjenicu, puno cvijeća i maslina. I voćki k'o iz bajke, a tako i živimo u svom svijetu, ona slika, ja lagano s maketama. Evo, sada, ljeti bavimo se i turizmom, i nikad nam nije dosadno, baš nikada. Kako je moja žena uvik puna ideja i zna iz najobičnijeg napraviti nešto vrijedno divljenja, od kuće do slika, svaki dan nam je ispunjen i poseban.

Gotovini dar iz srca

Burčul se prisjeća:

-Prije točno 20 godina, kad je prošla Oluja, tri broda sam darovao za pobjedu, generalu Anti Gotovini sam posebno poklonio starohrvatski brod, Dubrovačku Sagenu, koju sam radio sedam mjeseci iz duše, iz srca.