Zovu ga Nadinsko blato, a iz toga blata, zapravo nepreglednih vinograda koji se šire morem vinove loze na 320 hektara površine, svake godine stižu vrhunska vina koja redom osvajaju i najprestižnije vinarske nagrade kod nas, te su sve zapaženija i vani, na međunarodnim natjecanjima. Priča o Nadinskom blatu seže i do pedeset godina u povijest kad je tamo zbilja bilo samo - blato, zapravo geografska depresija u koju se slijevala kišnica s okolnih brda i koja je bila skoro neupotrebljiva za poljoprivredu, piše Slobodna Dalmacija

Sada su to nepregledni redovi syraha, merlota, grenacha, caberneta... introduciranih francuskih sorti vinove loze koje su se tako dobro sljubile s ravnokotarskom zemljom da sada daju odlično ogrožđe s visokim, vrlo visokim šećerima. Nije rijetkost da se u berbi na pojedinim sortama penju na 24, 25 gradi i bilo je godina da su nadinski vinogradari muku mučili kako šećere obuzdati, a ne da su cukrili i vodnili mošt...

Nakon strašnih srpanjskih i kolovoških vrućina, kiša nas je prošlih dana dočekala u nadinskim vinogradima. A tamo, s Hajdukovim kišobranom iznad glave, Tomislav Glavić, predsjednik Udruge vinogradara i vinara, kažu, najekološkijeg mjesta u Hrvatskoj, Nadina. Nigdje naime nema toliko ekološki podignutih nasada kao u Nadinu, a slično je i s vinogradima, skoro trećina su u strogom ekološkom uzgoju i daju vino kako ga Bog zamisli, priroda podari, a čovjek popije.

Doduše, uz manju, ali dragocjenu pomoć i struke - Zvonimira Vlatkovića, višeg stručnog savjetnika u Savjetodavnoj poljoprivrednoj službi Zadarske županije, koji neumorno obilazi vinogradare i vinare benkovačko-stankovačkog vinogorja.

Rekli smo već, nakon sušnih dana kiša se za našeg posjeta uspadala i dok zemlja nadinskih vinograda požudno srče dragocjene kapi, vinogradari k'o vinogradari - već sumnjičavo pogledavaju prema nebu.

- Samo da se ne uskiši dalje, ne bi bilo dobro. Bilo bi odlično da poburi nakon ovoga, jer sladori nisu loši, ali fali još sunčanih dana lozi. Previše vlage nikako ne bi koristilo. Kad se sjetimo prošle godine i poplava ovdje... Mnogi su mladi nasadi vinograda potpuno propali, a o štetama na urodu da se ne govori. Nikako previše kiše, nikako..., oprezan je Tomislav.

Depresija po položaju, Nadinsko blato bi u stara vremena barem pola godine bilo poplavljeno kao jezero, iza toga bi se sijali kratkoročni usjevi pšenica, kukuruz, jari grah. I prije poljoprivrednog kombinata točno se znalo tko što od seljana kosi, mada nije nikada nije bilo u privatnom vlasništvu. Nakon kombinacije ratarstva i stočarstva, šezdesetih godina je započela melioracija Nadinskog blata. Kasnije su podignuti nasipi za obranu slivnih voda i mreža kanala, da bi početkom sedamdesetih tadašnja Maraska započela sadnju vinograda sorti grenache, carignan, cinsaut, te osamdesetih godina ugni blanc i syrah.

Unaprijeđena proizvodnja

Nakon Domovinskog rata rasprčkan je pa ugašen Poljoprivredni kombinat Zadar, a vinogradi su po 2,5 hektara podijeljeni uglavnom Nadinjanima koji su ih 2014. godine uspjeli otkupiti od države u trajno vlasništvo. Za razliku od nekadašnje "bezlične" vinske mase koja se dobivala iz Nadinskog blata bez velikih pretenzija u kvaliteti za potrebe velikih vinarija, nadinski su se vinogradari znatno unaprijedili i sada proizvode redom odlična vina.

Sigurno se dvadesetak vrhunskih vinara istaknulo zadnjih godina, ne samo u Nadinu već na čitavom benkovačko-stankovačkom vinogorju, a jedan od njih sigurno je i Božo Bačić, vlasnik OPG-a u Podgrađu, selu između Lisičića i Lepura, istočno od Benkovca prema Stankovcima.

Kakvo vino stvara taj Mozart među zadarskim vinarima, praktično usred ničega!

Isplati se potražiti ga, pa s ceste prema Kistanjama i Kninu skrenuti lijevo, a onda oprezno, preko željezničke pruge na koju samo upozorava Andrijin križ, bez ikakvog svjetla, a kamoli rampe (srećom pa su rijetki vlakovi iz Zadra) do uzvisine s koje nas usmjerava putokaz. Na njemu jasno piše: ekološki vinogradi OPG Božo Bačić.
Uzorni redovi vinove loze, podignuti na propisno razmaknutoj armaturi već otkrivaju brojne plavičaste grozdove merlota, syraha, cabernet sauvignona...

- Rano je došla suša u šestom misecu, i to velika, i ugrozila je već tada syrah čiji se list počeo žutiti i opadati. Reagiralo se dodatno vodom da se spasi, cisternom smo zalijevali red po red i uspjeli spasiti. Kasnije su pale još dvije kiše i više nije bilo problema, a ove sad kiše otklonile su nam brige. Ako se sve nastavi normalno, ovo bi mogla biti jedna od boljih vinarskih godina, kaže nam vrijedni Božo.

Sve je ovo bio krš

Bačići se proizvodnjom vina, doduše skromnijom od sadašnje, bave još od 1964. godine, a vinograd koji obilazimo novi je, posađen 2007. godine. Pripreme su trajale dvije godine jer je to zapravo bio krš. Sada je to vinogradarsko carstvo sa sedamdeset tisuća čokota i to 27 tisuća syraha, cabernet sauvignona 23 tisuće i merlota oko dvadeset tisuća. Odmah su se odlučili za ekološku proizvodnju jer u blizini nema nikakvih zagađivača. Malo skuplje je, ali da bi imali certifikat "eko", treba se potruditi. Puno je teži dio posla prodati vino jer je, objašnjava Bačić, teško naći stalnog kupca.

- Uz to, ekološka proizvodnja u Hrvatskoj je u začecima i nitko ne polaže puno u nju od kupaca, kaže Božo. - Da nisu kiše pale, ne znam što bi bilo jer ovdje su temperature bile strašne, noći su bile preko 30 stupnjeva. Nikad sedmi misec nije bio takav kao ove godine - objašnjava nam dok se priprema izmjeriti slador s ing. agronomije Vlatkovićem.

Organoleptički zrna grožđa su već slatka i čine se puno bolja nego u vrijeme lanjske berbe. - Ova je pozicija idealna za vinograde, sastav tla je odličan, a blagi pad osigurava odlične uvjete za uzgoj vinove loze koja je stabilizirala tlo i spriječila eroziju - zadovoljan je i Vlatković, koji neprestano pruža stručne savjete Bačićevom OPG-u.

Pomoću refraktometra, uređaja za mjerenje gradacije, očitavamo slador - odličnih 17,5 gradi s obzirom na to da je dan prije padala kiša. Do berbe će se popeti na 23 do 24, sigurno, a počet će se brati već od 5. rujna, i to prvo merlot, pa syrah i onda cabernet.

- Kad šećeri stanu s rastom, a kiseline više ne padaju, vrhunac je tehnološke zriobe i vrijeme je za berbu, pojašnjava Vlatković.

Bačić je do sada dobio puno priznanja i nagrada, toliko da bi mogao zidne tapete u kući s njima napraviti. Od zlatnih medalja, da su zbilja od zlata, mogao je poluge istopiti... Najteži dio posla nije uzgojiti lozu, napraviti i njegovati vino - koliko god to mukotrpno bilo - već: plasirati ga i prodati na tržištu.

Na kućnom pragu

- Praktično najveće količine vina mi prodamo doma, na kućnom pragu. Ne prerađujemo sve u vino već prodajemo i grožđe jer nemamo kapacitet za sve preraditi. Prošle godine cijene grožđa kretale su se od 5, 6 do 8 kuna za kilogram, ovisno o sorti i sladoru, a cijene vina su 50 kuna za butelju, 40 kuna za litarsku, rinfuza je 30 kuna. Kako će biti ove godine ne znam, ali ovo bi svakako mogla biti jedna od boljih godina po kvaliteti i urodu ako ne bude nekih ekstremnih pojava kod vremena, ističe Bačić, čija kći studira agronomiju i koja će također na stručan način nastaviti obiteljsku tradiciju.

A vino? Toliko je dobro da bi trebao poduži esej za opisati tu eksploziju voćnih aroma i okusa koji se osjete već prvi prvom gutljaju u obiteljskom domu Bačićevih, sjajnih vinara i pažljivih domaćina. Količine toga vina u usporedbi s velikim proizvođačima jesu male, proizvodnja je hirovita i uvjetovana prirodnim (ne)prilikama, ali kvaliteta i vrijednost sigurno je jednaka, ako ne i bolja od mnogih razvikanijih vina.

Skrivena u brdima i kršu, anonimna i skromna, ravnokotarska vina sjaje kao dragulji. I čekaju da ih netko konačno - otkrije.