'Zahtjevni su, ne poštuju dogovore, podvaljuju lažne papire i ne poštuju žene', samo su neke karakteristike koje je, žena koja radi u hamburškom Centru za izbjeglice, izdvojila kada je pričala o izbjeglicama koji dolaze u Njemačku, prenosi Dnevnik.hr

Kako piše njemački list Die Welt, žena je posao u Centru za izbjeglice žarko željela, jer je osjećala da tamo pripada i da tim ljudima mora pomoći. Radi kao savjetnik oko papira, zahtjeva za azil, a pomagala je i prilikom obavljanja medicinskih pregleda.

Već pri ulasku prvih ljudi u njezin ured, shvatila je kako je slika koju je stvorila o izbjeglicama idealizirana te nema veze s realnošću.

'Velik broj izbjeglica bilo je sretno što su došli do Centra, iznimno prijateljskog raspoloženja, ugodni i zahvalni ljudi s voljom za integracijom. No, ako ću biti iskrena, suradnja s 90 posto onih koje sam srela bila je neugodna i ne onakva kakva sam mislila da će biti', ispričala je te dodala kako je većina izbjeglica koja dolazi u Centar, iznimno zahtjevna.

'Dođu kod mene i traže stan, dobar auto i da im sredim dobar posao, a kad ih odbiješ postanu bučni i ponekad vrlo agresivni. Afganistanac mi je nedavno zaprijetio da će se ubiti', rekla je žena za Die Welt.

Drugi problem s kojim se svakodnevno suočavaju je problem lažnih i nepouzdanih informacija. Često se dogodi da daju drugačije informacije različitim savjetnicima, predstavljaju se lažnim imenima i jedni drugima uzimaju papire. Ono što ju je najviše zgrozilo je odnos mnogih izbjeglica prema ženama.

'Ako im ja kažem nešto kao žena ili želim uzeti izjavu, jedva me slušaju, odbace to kao nevažno i pozovu mog muškog kolegu. Za nas žene ostavljaju samo prezirne ili uvredljive poglede. Kasnije glasno zvižde, poviknu nešto na stranom jeziku što većina kolega i ja ne razumijemo, smijući se. To je izuzetno neugodno', svjedoči ona.

Upravo zbog tog problema sada oblači široke hlače i majice zakopčane do grla. Šminku gotovo da ne koristi. Svoje je ponašanje u potpunosti promijenila. Više ne prolazi mjestima gdje se muškarci okupljaju, a ako baš mora, požuri i ne smije se nikome kako je netko ne bi pogrešno shvatio. Na posao obavezno ide automobilom jer, kako kaže, javni prijevoz više nije siguran.

'Bila sam uvjerena u ovaj posao i cijelu stvar, a teško je priznati da su stvari malo drugačije od onog što sam zamišljala. I dalje konkretno razmišljam o tome da dam otkaz kao i mnogi kolege koji više to ne mogu podnijeti', zaključila je.