Potrebno je hitno se posvetiti procjeni količine emisije metana i njegovom smanjenju, upozoravaju znanstvenici koji su koordinirali svjetsku procjenu koju je izradilo 80 stručnjaka iz 15 zemalja

Borbu protiv globalnog zagrijavanja Zemlje može ugroziti oslobađanje metana, plina koji ima znatno jači utjecaj na klimu od ugljik-dioksida i čije ispuštanje se u posljednjih 10 godina drastično povećalo, upozorili su znanstvenici.

Nakon blagog usporavanja između 2000. i 2006. godine, koncentracija metana u atmosferi je u desetljeću koje je uslijedilo porasla za 10 puta, pokazalo je istraživanje objavljeno u magazinu Earth System Science Data.

Zadržavanje zagrijevanja klime na manje od dva stupnja Celzijevih već predstavlja osjetan izazov, ističu znanstvenici u stručnom časopisu Environmental Research Letters, upozoravajući pritom kako će zadržavanje postojećeg stanja biti teško ostvarivo ako se osjetno i brzo ne smanji emisija metana.

Znanstvenici imaju nekoliko pretpostavki o razlozima dramatičnog rasta količine tog plina u atmosferi, počevši od korištenja fosilnih goriva, preko topljenja zamrznutog tla subpolarnog permafrosta, pa sve do poljoprivrede, što je najvjerojatnija opcija.

Koncentracija metana u atmosferi u sve bržem je porastu od 2007. godine, uz posebno osjetan rast 2014. i 2015. godine, a takav trend rasta nije predviđen niti jednim scenarijem referentnog svjetskog izvješća o klimi Međuvladinog panela o klimatskim promjenama.

"Zabrinjavajuće je što se tempo povećanja približava najpesimističnijem scenariju", ukazala je Marielle Saunois sa Sveučilišta Versailles Quentin.

Metan je drugi po značaju plin s efektom staklenika koji je proizvod ljudske djelatnosti, doprinosi zagrijavanju s 20 posto, ima 28 puta jači efekt na globalno zagrijevanje od ugljikova dioksida, iako se manje zadržava u zraku, nekih desetak godina.

Mjere protiv zagrijavanja dosad su uglavnom bile usmjerene na ugljikov dioksid koji je posljedica sagorijevanja fosilnih goriva i čini 70 posto plinova s efektom staklenika. Izvore metana je i teže utvrditi, jer ih je više, i dobrim dijelom dolazi iz takozvanih prirodnih izvora, vlažnih zona i geoloških formacija.

Istraživanje pokazuje da je 60 posto emisija vezano za ljudsku djelatnost, pri čemu 36 posto dolazi od poljoprivrede, prije svega od plinova koje ispuštaju goveda i drugi preživači, kao i od uzgoja riže i prerade otpada.

Znanstvenici smatraju da ne treba zanemariti ni ulogu fosilnih goriva u tom porastu, budući da je 21 posto emisija metana posljedica korištenja ugljena, nafte i plina jer je curenje metana vrlo često u raznim fazama, od vađenja do distribucije ovih goriva.