Trudnoća je za mnoge radost, ali ne i za Pauline Philippe. Ona je jedna od brojnih žena i djevojaka diljem svijeta koje odgajaju djecu čiji su očevi mirovnjaci i osoblje iz UN-a
Od 2010. do veljače ove godine, UN je zabilježio 463 zahtjeva za
utvrđivanje očinstva protiv svog osoblja, od kojih je 55
potvrđeno. U 298 slučajeva radnja ostaje “na čekanju”. To su samo
oni koji su se javili.
Te majke pokušavaju odgajati djecu u nekim od najtežih uvjeta na
svijetu i često se suočavaju s društvenom stigmom. UN-u je jasno
tko je kriv za ono što naziva “seksualnim iskorištavanjem i
zlostavljanjem”.
U lipnju ove godine, grupa od ukupno 60 mirotvoraca iz
Tanzanije bila je primorana napustiti Centralnu Afričku Republiku
zbog sve većih optužbi za seksualno napastovanje lokalnih žena.
Među žrtvama su bile i dvije maloljetne djevojčice.
Od 2015., do sada, UN je dobio toliko puno pritužbi za seksualno
napastovanje i silovanje, da je odnose koje su njegovi djelatnici
imali sa ženama u misijama, morao podijeliti u nekoliko
kategorija – kako bi dobio jasniju sliku o tom uznemirujućem
problemu.
Do koje je mjere problem raširen u prilog govori i činjenica da
je još 2003., tadašnji glavni tajnik UN-a, Kofi
Annan, bio svojim zaposlenicima primoran poslati posebno
priopćenje u kojem ih je zamolio da ne stupaju u seksualne odnose
sa ženama na terenu, gdje su poslani pomoći u sklopu humanitarnih
misija.
Annanov nasljednik, trenutni tajnik UN-a – Antonio Guterres,
obećao je “uvesti reda”, a 2017. godine je objavio veliku
strategiju fokusiranu na rješavanje ovog problema.
“Napravljen je mali, ali nedovoljan pomak. Ovaj problem,
nažalost, nije specifičan samo za Haiti”, upozorila je
aktivistica za prava žrtava koju je imenovao sam
Guterres, Jane Connors.
“Svakako ne mogu sama organizirati novac, ali ne želim da mi itko
govori kako to učiniti. Nije postojala besprijekorna struktura.
Ako nemate predvidljiv protok, osjećat ćete se vrlo uzrujano”,
kazala je Connors.
Nekolicina samohranih majki na Haitiju progovorila je za CNN.
Pojasnile su zašto nakon toliko godina traže pravdu. Philippe i
šest drugih majki kažu da je potpora bila slaba i uvjetovana.
Njihovi zahtjevi za pravdom, alimentacija za djecu od očeva na
koju bi mogli imati pravo prema haićanskom zakonu, pa čak i
odšteta kao žrtve, nisu urodili gotovo ničim.
Otac djece je zamolio Philippe da umjesto njega kupuje namirnice
na lokalnoj tržnici. Na kraju ju je, kaže, zamolio da dođe kod
njega kući.
Danas se Philippe bori da definira njihov odnos koji je trajao
nekoliko godina. “Ne bih mogla reći da se volimo”, rekla je. Ali
godinu dana nakon što je otišao, Philippe je odlučila da bi UN
trebao znati što se dogodilo.
Philippe je odvela svoju djecu u sjedište UN-ove misije. Kaže da
su je službenici fotografirali i ispitali te kasnije zatražili da
podvrgne djecu DNK testu. 2015. godine, kaže, dobila je poziv od
predstavnika UN-a koji joj je rekao da su rezultati testa
pozitivni. U 2018. godini, mali iznosi novca za njezinu djecu
počeli su pristizati od organizacije.
Tijekom proteklih šest godina, Philippe je primala male isplate
koje je odobrio UN, a svaka je dolazila, kako kaže, u
nepredvidivo vrijeme, ali su iznosi bili dovoljni da pokriju
školarine za godinu, koje iznose oko 500 dolara po djetetu. Ona,
kao i još neke žene, kažu da za ovu školsku godinu, koja je već
počela, nisu dobili ništa.
“Bilo je potpunog odsustva predstavnika haićanskog
pravosudnog sustava, nema haićanskih novinara, nema zastupnika za
prava djece. Sakrili su nas u neku rupu, da tako kažem, kako bi
izaslanik glavnog tajnika mogao čuti naše pritužbe i plač zbog
onoga što prolazimo”, opisala je patnju Philippe koja je
razgovarala i s Jane Connors, zastupnicom za prava žrtava u New
Yorku.
“Tretiraju nas kao da nismo ljudi”, rekla je jedna od žena.
Glavna motivacija im je sa sebe skinuti društvenu stigmu koju već
desetljećima nose kao samohrane majke. Voljele bi dobiti i
kompenzaciju koju im garantira čak i haićanski zakon.
Jokencie Jean Baptiste, majka iz grada Les Cayes na jugu Haitija,
počela je plakati dok je opisivala kako se bori da prehrani svog
sina za kojeg kaže da mu je otac senegalski mirovnjak.
“Zamislite da uzmete novac da platite školu, a zatim se vratite
kući i vidite svoje dijete gladno. Što biste trebali učiniti?”
upitala je prije nego što je dodala: “Tretiraju nas kao
prostitutke. Kao da bismo trebale biti siromašne.”
“Zamislite da vas je netko silovao i onda predstavnik
poslodavca te osobe dođe razgovarati s vama i kaže nešto poput:
‘Oh, znaš, kotači pravde se sporo okreću, ali želiš li šivaći
stroj?‘” rekla je bivša djelatnica UN-a Paula
Donovan, koja sada vodi nadzornu skupinu koja se zalaže za
promjenu načina na koji UN postupa s optužbama za seksualno
iskorištavanje i zlostavljanje.
Mirovnjaci odgovorni samo prema zakonima svojih
zemalja
Na Haitiju, gdje su zaraćene bande protjerale tisuće iz njihovih
domova u Port-au-Princeu, uzrokujući skok cijena hrane i energije
diljem zemlje, žene su opisale očajničku borbu za preživljavanje
i brigu za svoju djecu. Neke su bile prisiljene pobjeći iz
zemlje. U međuvremenu su se seksualni skandali u koje je
umiješano osoblje UN-a nastavili.
Od svog osnivanja prije sedam godina, fond je izvijestio da je
potrošio ukupno 249.738 dolara na Haitiju, za dvogodišnji program
koji je započeo 2021. Da je taj novac bio ravnomjerno podijeljen
između 30 obitelji za koje zaklada kaže da je imala koristi,
svaka bi osoba dobila više od 8000 dolara. No više je žena
pokazalo CNN-u račune koji upućuju na to da su primile manje od
četvrtine tog iznosa.
“Prema politici UN-a, nema izravne isplate
žrtvama”, rekla je programska službenica fonda Yasna
Uberoi. Sienna Merope-Synge, odvjetnica sa sjedištem u
New Yorku koja je radila na nekoliko bezuspješnih pokušaja
Haićanki da dobiju alimentaciju za djecu od osoblja UN-a, rekla
je za CNN da se pomoć usmjerena tim ženama “ne bi trebala
smatrati zamjenom za zakonska prava”.
“Razlog zbog kojeg UN ne želi nešto nazvati kompenzacijom ili se
time baviti iz okvira temeljenog na pravima je taj što UN ne želi
ništa što izgleda ili miriše kao da bi moglo biti zakonski
odgovorno”, rekla je za CNN.
Prema pravilima UN-a, samo su pojedinačni počinitelji odgovorni
za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje – ne UN. No pravila
UN-a također kažu da su mirovnjaci u većini slučajeva odgovorni
samo prema zakonima svojih zemalja, što znači da ih lokalne
vlasti ne mogu istraživati i tužbe za alimentaciju se čine
gotovo nezamislivom transnacionalnom borbom.
Među žrtvama i djeca
U lipnju ove godine 60 tanzanijskih mirovnjaka poslano je kući iz
Srednjoafričke Republike zbog optužbi za seksualno iskorištavanje
i zlostavljanje u koje su uključene četiri žrtve, među kojima je
i dvoje djece.
Imaju pravo i na odštetu iz fonda kojeg je za tu namjenu osnovao
tajnik Guterres, a koja prema godišnjem izvješću iz 2022., na
računu ima više od 4,8 milijuna dolara. Nude im prekvalifikacije,
stipendije i materijal za pokretanje vlastitog biznisa, no to
nije dosta. Upozoravaju na to i aktivisti.
“Zašto je UN oformio ured za žrtve seksualnih prijestupa?
Upravo to je šteta koju radi. UN je doveo oca moga djeteta ovdje,
ja nisam sama otišla u Afriku da ga upoznam”, istaknula
je Philippe. Smatra da je sada trenutak da se nešto konačno
promijeni, prenosi Dnevnik.hr.
“Ponekad se jednostavno moram suočiti s UN-om. Da vide da ne mogu
više, dosta mi je”, zaključila je uzrujana majka.