Hrvatskoj je samo prošle godine 38 osoba identificirano kao žrtve trgovanja ljudima, od čega je 35 hrvatskih državljana uglavnom iskorištavano za ilegalni rad i seksualne usluge, no tamna je brojka, upozoravaju stručnjaci, daleko veća zna li se da se na svjetskoj razini tek dva posto žrtava spasi iz ralja trgovaca ljudima
Iako kod nas, barem do sada, nije bio službeno zabilježen slučaj
otmice ili trgovanja ljudi u svrhu odstranjivanja organa, odnosno
ilegalne transplantacije, prisutni su drugi oblici trgovanja
ljudima, najviše u seksualne svrhe, ali i zbog prisilnog rada i
obavljanje ilegalnih radnji.
Sa žrtvama trgovine ljudima u Hrvatskoj i Europi, a najviše u
Londonu, radila je časna sestra Stanka Oršolić iz organizacije
Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovanja ljudima i
iskorištavanja (RENATE).
U Hrvatskoj porast u identificiranju žrtava
Kaže da je u Hrvatskoj situacija prilično specifična i da se u
zadnje tri godine bilježi porast u identificiranju žrtava. No,
osnovni je problem što je i dalje vrlo mali broj žrtava trgovine
ljudima otkriven. U zadnje tri godine u Hrvatskoj je zabilježeno
105 žrtava trgovine ljudima, dok je u 2002. godini, od kada se
počeo bilježiti broj identificiranih žrtava, do 2013. ukupno bilo
147 žrtava što je svojevrsni uspjeh institucija, drži Oršolić.
“U Hrvatskoj je slučaj internog trgovanja što znači da su
žrtve domaći stanovnici, no bilo je i radne eksploatacije pa su
radnici bili iz drugih također siromašnih područja. To su
uglavnom žrtve iz bivše Jugoslavije, posebno iz Srbije, BiH i
Crne Gore. U Hrvatskoj se prvenstveno žrtve seksualno
eksploatiraju, radi se o 80 posto slučajeva, potom se
eksploatiraju za rad što je postao trend. Prisilna eksploatacija
može biti prisilni rad, neplaćeni rad i iskorištavanje ljudi
budući da su slabijeg obrazovnog statusa ili u svojoj okolini
nisu našli adekvatni posao. U potrazi za boljim životom i poslom
naišli su na tvrtke koje zapošljavaju ljude time da im ne
isplaćuju plaće ili su potplaćeni, imaju loše radne uvjete ili
pak nemaju ljudske uvjete stanovanja i prehrane“, kaže
Oršolić.
Tvrdi da se u svakom dijelu svijeta mogu naći žrtve trgovine
ljudima. Kao primjer ističe našu obalu koja je problematična
tijekom turističke sezone kada su velike fluktuacije ljudi i
turista, ali i veliki gradovi, poput Zagreba, gdje operiraju
kriminalne skupine.
“Problematični su i gradovi u kojima postoje određene
problematike kao što je nezaposlenost mladih, iako najviše ovisi
o kriminalnim skupinama koje gledaju gdje mogu ostvariti najveći
profit. Zaključno su u svijetu to metropole, obale i siromašna
mjesta odakle se žrtve regrutiraju, a onda se dalje šalju u
različite države. Problem EU je što su granice otvorene pa je
fluktuacija žrtava iz jedne u drugu državu puno lakša i
jednostavnija“, kaže Oršolić i dodaje da je porazan
podatak koji govori kako se samo jedan do dva posto žrtava spasi
iz ralja trgovanja ljudima.
Rizične skupine djeca, mladi i starije osobe
“Ne postoje podaci o broju ubijenih osoba koje su bile
žrtve trgovanja ljudima ili onih koji su se među njima ubili.
Najrizičnija skupina za trgovanje ljudima su djeca i mladi, ali i
starije osobe. Posebnu pažnju trebaju obratiti mladi koji odlaze
raditi van granica Hrvatske. Trebali bi dobro utvrditi gdje idu i
koji su im točni uvjeti rada“, poručuje Oršolić.
Voditeljica službe rada s mladima u Gradskom društvu Crvenog
križa Split Silvana Nikolić priznaje da kroz predavanja za
nastavnike i radionice za učenike provode prevenciju te su im
ciljana skupina polaznici četvrtih razreda srednjih škola zato
što uskoro odlaze na maturalne ekskurzije ili na tržište rada ako
se radi o učenicima strukovnih škola.
“Nastojimo ih ne preplašiti nego ih informirati da taj
fenomen postoji. Nastojimo ih upozoriti, dati neke načine kako da
se samozaštite i koje mjere opreza da poduzimaju. Upoznajemo ih
kako se žrtve vrbuju i uvlače u lanac trgovanja ljudima, upoznaju
se sa samom dinamikom procesa, oblicima eksploatacije. Uvijek
kombiniramo različite metode rada, grupne diskusije, izlaganja,
prikažemo im neke od filmova iz produkcije Crvenog križa. Imamo
širok spektar materijala kojima možemo informirati i
senzibilizirati javnost“, kazala je Nikolić i otkrila da
mladi sve to prihvaćaju sa zanimanjem.
“S obzirom na velike migracije na tržištu rada,
mogućnosti traženja posla, školovanja i stipendija u inozemstvu
mislim da je jako dobro da mladi ljudi i to znaju, osobito na
način na koji oni danas najčešće komuniciraju, a to je preko
interneta“, zaključila je Nikolić.
Ilegalno tržište organima
Po podacima Vijeća Europe i UN-a na godišnjoj razini se u svijetu
obavi 97 tisuća legalnih operacija, a do ilegalne transplantacije
dolazi zato što samo u SAD-u 100 tisuća ljudi godišnje ima
potrebu za transplantacijom pa srazmjer između potreba i
raspoloživih organa otvara prostor za ilegalno trgovanje. Ljudima
se u svijetu svugdje trguje, no najčešće u SAD- u, Iranu i na
Kosovu. Počinitelji su otmičari, prijevoznici, progonitelji, ali
i oni uključeni u proces – liječnici, policija i carinici. Osim
nedostatka organa i dugih lista čekanja za transplantaciju
razlozi trgovanja ljudima u svijetu su među ostalim i razni
obredi, što je primjerice zabilježeno u Ugandi te krajnje
siromaštvo i novac.
Najviše se trguje bubrezima, jetrom, srcem, plućima, gušteračom,
spolnim stanicama, krvlju i spermom, a žrtve su izgubljeni,
napušteni, nemoćni, sami, ali nerijetko i zatvorenici. Procjena
je da na godišnjoj razini oko 800 tisuća ljudi postane žrtva
trgovine ljudima, a godišnja dobit od trgovanja ženama zbog
seksualnog iskorištavanja veća je od 12 milijardi američkih
dolara.
Za kazneno djelo ropstva hrvatski sudovi mogu izreći zatvorsku
kaznu od šest mjeseci do 15 godina, za trgovanje ljudima od
godine do 15 godina zatvora, dok za trgovanje dijelovima ljudskog
tijela i ljudskim zamecima počinitelj može dobiti od godinu do 10
godina zatvora.
