'Svaki profil nestale osobe koji stave na web stranicu MUP-a šalju i nama i obavijeste nas kad neko bude pronađen. Kad tražimo dodatne podatke daju nam ih, ako ih imaju i ako se slaže obitelj nestale osobe', kaže istraživački novinar Saša Leković.
Danijelovi roditelji proteklih 11 godina na kapiji neprestano drže oglas
o potrazi za njihovim sinom s jednakom nadom kao i te zimske noći kada
su sa susjedima krenuli u obilazak osječkih ulica i obale Drave nakon
što su uvidjeli da se njihov sin satima ne vraća kući iz šetnje.
‘Tražimo Danijela i trebaju nam bilo kakve informacije koje bi mogle
pomoći u njegovu pronalaženju’, rekao je tportalu Danijelov otac Ivan Papratović.
Iako je objavljeno na desetke novinskih tekstova o ovom, vjerojatno
najpoznatijem, osječkom slučaju nestanka osobe, svaki novi prilog može
biti presudan.
Za Papratovićevu sudbinu zainteresirala se i jedina specijalizirana televizijska emisija o nestancima ljudi na Balkanu ‘Potraga’ u produkciju beogradske TV kuće
B92, a u razgovoru za tportal njezin urednik hrvatski istraživački
novinar Saša Leković otkriva koliko je problematika nestalih srodna svima zemljama bivše Jugoslavije.
Lekovićev regionalni projekt producira beogradski B92, a prikazuje se i
na televizijskim stanicama u Crnoj Gori i BiH. Podaci prikupljeni na web
stranici projekta pokazuju da je u regiji bivše Jugoslavije nestalima
proglašeno preko 1000 osoba za kojima tragaju policije i šesteročlana
ekipa specijaliziranih novinara. Priče koje su istražili od rujna 2008.
godine dokazuju da su nestanci ljudi na Balkanu svakodnevna stvarnost.
Leković ističe primjer nestalog Roma iz Aleksinca u Srbiji, koji je 35
godina proveo kao beskućnik na Sardiniji u Italiji, da bi ga Potraga
povezala s porodicom u Srbiji i to nakon HRT-ova i RAI-ova bezuspješnog
pokušaja otkrivanja identiteta.
U Italiji završava i druga užasna Lekovićeva priča – oteta 16-godišnja
djevojka iz Srbije pronađena je osam godina nakon traganja. Majka
djevojke žrtve trgovine ljudima od novinara je tražila pomoć, a nakon
priloga u Potrazi djevojka se javila.
‘Nakon nekoliko godina strahota
spasio ju je mladić s kojim je nastavila živjeti, no kako nije imala
nikakve dokumente bojala se izlaziti iz kuće, a sramota zbog svega što
joj se dogodilo sprečavala ju je da se javi majci. Kad se konačno javila
Potrazi ekipa ju je spojila s majkom, koja ju je posjetila u Italiji, a
djevojka je dobila i valjane dokumente.’, objasnio je Leković tportalu
jedan riješeni slučaj.
Ima i čudnih primjera, poput čovjeka čiji je nestanak prijavila njegova
porodica u Hrvatskoj. Muškarac se sam javio u redakciju i ispostavilo se
da je namjerno nestao u strahu od ljudi kojima duguje mnogo novca, ali i
najavio da će se, kada bude mogao vratiti dug, sam javiti policiji da
nije nestao. Javljaju se ljudi i s nerealnim zahtjevima da se pronađu
informacije o ljudima nestalima u Drugom svjetskom ratu ili grobovi
osoba koje su umrle prije stotinu i više godina.
Međutim, pažnju plijene priče poput ove o tisućama roditelja u Srbiji
koji sumnjaju u smrt svojih beba. Kao sirena odjeknuli su prilozi o
nekoliko tisuća roditelja koji, većinom u Srbiji, ali i u ostalim
državama na području nekadašnje SFRJ, sudskim tužbama pokušavaju saznati
istinu o svojoj djeci, navodno ili umrloj na porodu ili nekoliko dana
nakon rođenja.
To se većinom događalo između 1970. i 2000. godine, ali
ima i slučajeva prije i nakon tog razdoblja. U svim tim slučajevima
roditeljima nije dopušteno vidjeti navodno umrlu bebu, ili su odgovoreni
od gledanja, ne postoje grobovi te djece, neophodne dokumentacije o
smrti nema ili je kontradiktorna. Otkrivene su i manipulacije imenima
djece i roditelja u dokumentima matičnih ureda.
Nakon serije specijala Potrage o bebama tom temom ponovno se počela
baviti i Skupština Srbije, jer je stvar 2006. zapečaćena unatoč
zaključcima parlamentarne Anketne komisije koja se ‘nestalim bebama
bavila’, a Zaštitnik građana Saša Janković napisao je izvještaj koji
potvrđuje da su u srpskim rodilištima i matičnim uredima činjeni takvi
propusti i nezakonitosti, koji su mogli zaista omogućiti i krađu beba.
Upravo to je ono što roditelji tvrde da se dogodilo. Zato ćemo se i
dalje baviti ovom temom jer se redakciji javilo na stotine roditelja s
istim problemom – ne samo iz Srbije nego i iz BiH, Crne Gore i
Hrvatske.’, upozorava Leković.
Premda se Leković, kao istraživački novinar s 30-godišnjim iskustvom
susreo s mnogim ljudima koji su nestali vlastitom voljom – bijeg od
problema, razočaranje u porodicu, nemogućnost odgovaranja životnim
izazovima, ali i činjenicom da se na području bivše Jugoslavije trenutno
traga za najmanje tisuću osoba – ni on ne može ocjeniti koliko je
trgovina ljudima proširena Balkanom.
‘Ne mogu reći koji je to postotak
tim više što mnogi nestali nisu pronađeni, pa ne možemo niti znati što
je razlog njihova nestanka.’, naglašava i dodaje da je u dvije godine
obnovljeno oko 200 kontakata među ljudima i pronađeno 20 osoba
proglašenih nestalima.
Suradnju s hrvatskim MUP-om ocjenjuje dobrom od početka Potrage. ‘Svaki
profil nestale osobe koji stave na web stranicu MUP-a šalju i nama i
obavijeste nas kad neko bude pronađen. Kad tražimo dodatne podatke daju
nam ih, ako ih imaju i ako se slaže obitelj nestale osobe.’, ističe
Leković.
Iako dobra suradnja s policijama dokazuje da problem postoji i da je
potrebna velika medijska pažnja u potrazi za nestalima, da bi ovakav
projekt zaživio trebalo je poduzeti zasebnu ‘potragu’. Kao autor
projekta Leković je mjesecima morao tragati za producentom pa iako je
krenuo iz Zagreba zbog nezainteresiranosti naših izdavača završio je u
Beogradu.
Od prve sezone Potragu je u Hrvatskoj emitirala TV Gorica,
digitalno putem MAX TV-a, ali nakon što je ta TV stanica propala još
uvijek se traži emiter u Hrvatskoj. U kolovozu je bilo dogovoreno da
hrvatski emiter bude Kapital TV, ali ta stanica nije dobila nacionalnu
frekvenciju, pa ni emitiranja nema.
