Doznali smo i jednu zastrašujuću činjenicu - svi školarci iz sela u okolici Drniša prisiljeni su svakodnevno stopirati na cesti, baš kao i njihovi roditelji
Nikad Antonia nije spominjala da bi mogla otići od kuće, niti da ima nekoga u Zagrebu kod koga bi mogla ići zbog koncerta Bon Jovija, piše slobodnadalmacija.hr
Doma nije imala kompjutor ni internet, a Facebook je koristila u školi i preko mobitela – ispričale su osamnaestogodišnje Marija Čičmir i Ivana Šuljak
iz Sedramića, razredne kolegice Antonije Bilić (17), maturantice
Trgovačke škole u Drnišu, kojoj se u utorak zagubio svaki trag na
povratku u obiteljski dom u Kričkama, nakon što je stopirala na mostu.
Doznali smo i jednu zastrašujuću činjenicu – svi školarci iz sela u
okolici Drniša prisiljeni su svakodnevno stopirati na cesti, baš kao i
njihovi roditelji, jer do sela uopće ne postoje redovne pruge, osim
školskih autobusa dvaput dnevno! Djevojke poznaju Antoniju cijeli život, a Marija, koja joj je prva
rodica, zna i kako ju je kobnog dana ujutro vidjela još jedna učenica u
Drnišu:
– Zapitala je di će, a Antonija je rekla da će doma. I niko dalje ne zna ništa… Vraćamo se na mjesto gdje je maturantica zadnji put viđena, iza
drniškog mosta preko Čikole cesta se račva u dva smjera; prema Šibeniku,
te za Split, putem koji vodi preko šest kilometara udaljenih Kričaka
gdje je živjela s roditeljima. Njezin susjed Frane Bilić tamo ju je posljednji put vidio u utorak oko deset sati, gdje se ukrcala u šleper.
– Ni traga ni glasa, niti je ko pripozna, niti je locirana – dočekao nas
je Antonijin otac Mile Bilić na terasi obiteljske kuće u Kričkama, gdje
cijelog dana svraćaju rodbina i prijatelji kako bi pokušali utješiti
zabrinute roditelje. I jučer su bili iz policije, traže bilo kakav
podatak.
– Ali ja neman šta reć. Mobitel nedostupan, zvonija je toga dana u
15.30, niko se nije javlja, a kažu iz policije da je signal uhvaćen na
području Karlovca. Nemamo tamo nikoga kod koga je mogla otić, niti je
kazala da bi mogla u Zagreb – zbunjen je otac, a majka Milka uzima
tablete za smirenje.
– Antonije nema i ne znamo koga bi zvali, di bi je tražili, sve mi se
čini da će sad na vrata, kćeri moja, gdje si? – očajna je majka. -Treba li uopće govoriti kakvu tešku dramu proživljavamo. Ne spavamo, ne
jedemo. Ne znam otkuda mi snaga, pribranost. Da mogu, izašla bih iz ove
kože, da umjesto jednog tijela budu tri. Možda bi tada naša potraga za
Antonijom urodila plodom.
Ne, nismo se predali. Zovu nas bez prestanka. Tvrde da su je vidjeli u
različitim gradovima. Valjda je to i normalno. Kada su vidjeli sliku,
ljudi žele pomoći. I, hvala im. Usput pozivam sve one koji na bilo koji
način mogu pomoći, neka to učine. Ponovit ću broj našeg mobitela:095/
8600777 ili 095/ 860 0776.
Sestra Katarina i ja očajnički printamo Antonijine slike. Zovemo
prijatelje koji imaju aute da ih lijepimo. Prvo ćemo oblijepiti Zadar i
okolicu, a onda ćemo se uputiti do Šibenika. Ne možemo prihvatiti
mogućnost da se nešto loše desilo – ističe Ana Bilić, sestra nestale
Antonije. Policija, za sada, nema nikakvih novih informacija o nestaloj djevojci.
– Mi smo stalno u kontaktu. Neslužbeno smo doznali da su nadzorne kamere
na autocesti prema Karlovcu snimile osobu koja odgovara Antoniji – kaže
Ana Bilić.
