Svih 120 hrvatskoh državljana su dobro
Još se ne zna broj poginulih na luksuznom kruzeru Costa Concordia koji
se sinoć nasukao na pješčani sprud ispred otoka Giglio u Tirenskom moru.
Prema posljednjim službenim podacima tri su osobe poginule, 14 ih je
ozlijeđeno, a za 50 se još traga. Dio stranih agencija javlja kako je
nestalo oko 70 osoba.
Na brodu je u trenutku nesreće bilo 4229 osoba, od toga tisuću članova posade te osoblja. Svi putnici dobit će odštetu, koja će po osobi iznositi najmanje deset tisuća eura.
Kako je Indexu potvrđeno iz Ministarstva vanjskih poslova Mediteranom na Costi Concordiji bilo oko 120 hrvatskih državljana. Glasnogovornik Ministarstva, Berislav Živković, kazao je za Index, kako je i među osobljem na kruzeru bilo Hrvata. Svi hrvatski državljani su dobro, te su prevezeni u Savonu odakle će automobilima krenuti ili prema kući ili prema Trstu. Naime, oni koji se vraćaju a nemaju dokumente, jer su većini stvari ostale na brodu, morat će u Trstu od hrvatskog konzula uzeti putne listove kako bi se mogli vratiti. Među turistima na brodu bile su i četiri obitelji iz Umaga i Savudrije.
“Bilo je strašno, panika je bila na kruzeru… Svi smo živi, nitko nije
ni ozlijeđen. Sve stvari su nam ostale na brodu, ali najvažnije je da
smo izvukli živu glavu”, rekao je jedan od Umažana za iPress.
Portalu se javila i jedna Umažanka koja je prepričala što se dogodilo od trenutka udara kruzera u sprud pa do dolaska na kopno.
“Kaos je zavladao nakon što smo, nešto prije 10 sati, dok smo večerali
osjetili jaki udarac i čuli struganje. Zvuk je trajao dugo, nakon toga
se brod nagnuo, čaše i tanjuri su počeli padati po salonu. Nestalo je
struje. Ne mogu vam opisati taj strašan osjećaj… Zavladao je kaos i
panika, nitko od posade nije bio blizu, nestali su. Nismo znali što se
uistinu događa. Odmah smo otrčali do mjesta za evakuaciju gdje smo prije
početka krstarenja imali vježbu, no tamo nikog osim putnika nije bilo.
Tek nakon 45 minuta od udarca broda oglasila se sirena za uzbunu. Počeo
je pravi stampedo na čamce za spašavanje, nije se poštovala ni prednost
za malu djecu, žene, nikoga.”, priča Umažanka te dodaje kako su uspjeli
ući u jedan od čamaca za spašavanje te doći do obližnjeg otočića. Bilo
je to oko tri sata ujutro, pa su još nekoliko sati čekali kako bi bili
prevezeni na kopno.
Umažanka priča dalje kako je kasnije čula da je čamaca bilo premalo pa su ljudi u panici skakali u more i spuštali se po konopima.
