Osječki poduzetnici Drago Tadić, Damir Ivić i Ramiz Pandžić danas su
zbog primanja mita, pomaganja u tom nedjelu te zlouporabe povjerenja u
gospodarskom poslovanju nepravomoćno kažnjeni uvjetno, odnosno radom za
opće dobro, a državi uz novčane kazne, moraju vratiti nezakonitu
imovinsku korist.
Nakon suđenja, započetog na osječkom
Županijskom sudu u svibnju prošle godine, Tadić je za primanje mita i
zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, osuđen na godinu dana
zatvora što mu je zamijenjeno radom za opće dobro, tako da se jedan dan
zatvora zamjenjuje za dva sata rada. Tadiću je, na prijedlog Uskoka,
izrečena i novčana kazna od 2,1 milijun kuna, koju je dužan platiti u
roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a sudsko vijeće utvrdilo je
kako je okrivljenik kaznenim djelima ostvario ukupnu protupravnu
imovinsku korist u ukupnom iznosu od 4,8 milijuna kuna, koju je također
dužan vratiti, po pravomoćnosti presude.
Za pomaganje u primanju mita u gospodarskom poslovanju Damir
Ivić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, koja mu je
zamijenjena radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje
za dva sata rada.
Ramiz Pandžić je za dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u
gospodarskom poslovanju, osuđen na zatvorsku kaznu od sedam mjeseci,
koja se neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno
djelo.
Optužnica je prvookrivljenog Tadića, kao čelnika Uprave
građevinske tvrtke “Osijek Koteks”, i drugokrivljenog Ivića, direktora
marketinga i trgovine te tvrtke teretila da su od prosinca 2004. do
studenoga 2006. u Osijeku, u dogovoru, kao uvjet za zaključenje ugovora o
kupoprodaji šljunka s obrtom “Santiva”, a zatim i Trgovačkim društvom
“Frankopan”, od trećeokrivljenoga Ramiza Pandžića, vlasnika obrta
“Santiva”, a poslije člana uprave i direktora “Frankopana”, zatražili da
im “na ruke” isplaćuje tri kune po svakom isporučenom i naplaćenom
prostornom metru šljunka tijekom njihove poslovne suradnje, na što je
Pandžić pristao.
U tom razdoblju “Osijek Koteksu” isporučeno je najmanje 840.496
prostornih metara šljunka vrijednog 61,27 milijuna kuna, a okrivljene
Tadića i Ivića teretilo se da su, u skladu s dogovorom, od
trećeokrivljenog Pandžića, na ime dogovorene nepripadne provizije
primili najmanje 2,52 milijuna kuna.
Tadića i Pandžića teretilo se da su, od kolovoza 2005. do kraja
prosinca 2006., dogovorili da će Tadić, koristeći se položajem
predsjednika uprave “Osijek Koteksa”, odobravati izdavanje mjenica
tvrtkama trećeokrivljenoga Pandžića, na temelju budućih isporuka
šljunka, iako je znao da su Pandžićev obrt i trgovačko društvo u teškoj
financijskoj situaciji te da nisu osigurani instrumenti povrata
cjelokupne vrijednosti izdanih mjenica.
U tom je razdoblju “Osijek Koteks” Pandžićevim tvrtkama izdao 29
mjenica vrijednih 31,5 milijuna kuna, koje je on najprije eskontirao u
bankama koje su novac uplaćivale na račune njegovih tvrtki, a zatim je
podizao novac. Pandžić je Tadiću u skladu s dogovorom u 10 navrata
predao 2,2 milijuna kuna, a tvrtka “Osijek Koteks” u kojoj je
prvookrivljeni bio predsjednik uprave oštećena je za 4,9 milijuna kuna
na temelju mjenicama plaćenog, a neisporučenog šljunka.
