Posebno je ovaj edukator istaknuo kao primjer zatvore: 'Zatvori zatvaraju muškarce u maskulinitet.' Ta užasna zabluda prisutna je posvuda u društvu

Puno puta ste čuli što o nasilju nad ženama misle žene koje rade u raznim feminističkim udrugama. Ali sada ćete čuti što misli jedan muškarac koji radi u feminističkoj organizaciji koja radi s muškarcima. S učenicima u školi, i zatvorenicima koji kaznu služe u zatvoru, gost RTL-a Direkta bio je Stipe Nogalo.

Kaže kako bi se moglo reći kako se on feminizmu uči muškarce:

"Konkretnije to je većinom rad nad pitanjima kako odgajamo muškarce i mlade inače. Muškarci i žene u stvari gdje se mi propitkujemo s njima rodne norme u koje su oni ugurani. To je taj feministički pristup tome." 

Kaže kako većinom uči djecu u srednjim školama:

"U srednjim školama zanimljiva je, na nominalnoj razini je prikazano dosta konzervativnih stavova inače. Mislim to su na nekoj razini čak naturalizirane rodne uloge. Muškarci su po prirodi nasilni. Žene su po prirodi submisivne. Tu se stvari koje možete čuti. Ali, istini za volju, ti stavovi iz mog iskustva nisu baš rađeni na temelju samorefleksije. Ti stavovi su većinom iz slučajeva ponavljani kao poruke koje su oni primali kroz život koje ponavljaju na novo i nisu baš potpuno svjesni što te poruke znače." 

Kaže kako ne misle svi srednjoškolci isto, ne misle svi da muškarac donosi novac na stol, žena sluša:

"Ima tu stvarno pozitivnih primjera, da budem iskren, stvari koje sam čuo i način na koji srednjoškolci razmišljaju, ali stav koji ćete najčešće i najglasnije čuti koji možda nije stav svih, će biti nekako ovaj konzervativan stav. Jednim dijelom zato što je to ono što su već čuli, a s druge strane to su djeca. Oni nisu do sad imali vremena baš nekako razviti svoje stavove na ozbiljniji i kritičan način i većina tih stavova koji oni imaju su jednostavno upijeni primarno i sekundarno socijalizacijom. Od svoje obitelji i svoje okoline. To su stavovi koji se pretpostavljaju kao samorazumljivi, nešto oko čega se ne razgovara inače." 

Kaže kako se fraza "Budi muško" u okruženju u kojem on radi formulira da su muškarci snažni:

"Muškarci snažni, muškarci su oni koji ne pokazuju ranjivost i muškarci su samodostatni, muškarci su hranitelji koji donose doma novce na stol, ali to su nekakve ideje samodostatnosti, snage, moći. Moć se naravno kod muškaraca isto tako pretpostavlja. Budimo iskreni, muškarci imaju u današnjem društvu više moći nego žene i ostale populacije u društvu, a to se smatra nekako samorazumljivim." 

Kaže kako svaka grupa ljudi s kojima radi reagira drugačije:

"Grupe imaju u sebi samoj, zbog mjesta gdje se nalazimo, određene reakcije. Zatvori su specifični zato što zatvori sami po sebi nekako očekuju od tih ljudi taj tipičan maskulinitet. Zatvori zatvaraju muškarce u maskulinitet, jer je to jednim dijelom, ne znam postoji li bolji izraz, ali način preživljavanja u zatvoru. Nije baš da možete u zatvoru puno ranjivosti pokazivati. Od reakcija, bit će nekakvog otpora, ali iz mog iskustva, većina tih ljudi kad pripremite teren o čemu pričate, kako pričate s njima, koja vam je tema i razjasnite im pojmove, taj otpor se malo smanjuje. I onda počinju razmišljati. Jedna od najčešćih reakcija, to je prilično nevezano čak i za grupu s kojom radim, onako na kraju feedbacka nakon rada je bila da se o ovome ne priča dovoljno, da o ovo nitko ne radi s njima. Škola je isto jedna specifična stvar jer smo mi u strukovnim školama, a strukovne škole nemaju baš u svom obrazovanju, u samome korpusu znanja kojeg djeca uče, ono od čega mi inače počinjemo, a to je razlika između spola i roda. Kod nas se to jedino obrađuje u školama u gimnaziji u srednjima, a to je negdje oko 25 posto učenika. Tako da na primjer, ja sam često u tim situacijama da sam ja prva osoba koja tematizira te stvari s ljudima. Ono, prvi put ih potaknem na razmišljanje i na neki način je to ono možda i najveći uspjeh koji se može napraviti u tom slučaju. Da ljudima date mogućnost da razmišljaju na drugačiji način o tim stvarima."

Kaže kako mu očevi dobrovoljno dođu:

"Tako da već postoji nekakav korak koji su oni napravili prije samoga rada mi kojeg s njima imamo. Iz iskustva s očevima, to su se kolege druge većinom bavili time, ali njihova iskustva su jako pozitivna s  očevima. Mislim da je možda najveći uspjeh u tome svemu što  su ti očevi međusobno postali podrška u roditeljstvu." 

Kaže kako je stav da žena mora odraditi neke određene poslove u našem društvu samorazumljiv te da mu i očevi dolaze s takvim stavovima:

"Patrijarhat po kojem mi živimo subjektivizira žene kao kućanice, muškarce kao hranitelje, tu jeftinu radnu snagu. Tako da je to nekako pretpostavljano, ali s očevima više iskustva rada je bilo da jednostavno ne znaju stvari. Nedostaje im znanja, nisu bili u prilici, nikad se nije očekivalo", naglašava Nogalo i dodaje: 

"Puno toga je u stvari u situacijama gdje se ljudi jednostavno nisu navikli da ljudi imaju takva očekivanja od njih. Ako ćemo uzeti jedan banalniji primjer, muškarci ne razmišljaju o prostoru u kućanstvu uopće. Muškarci ne znaju gdje se stvari nalaze u kućanstvu čisto zato što je cijeli život to radio netko drugi. Kad imate u kućanstvu muškarca i ženu i muškarac je nešto izgubio i nešto traži, ide pitati ženu gdje se to nalazi jer njen mentalni prostor je zauzet time, njihov nije." 

Program kojeg Nogalo provodi je pisan za brazilske favele, ali Nogalo kaže kako to nema veze sa sličnosti društva, nego s tim koliko se program može prilagoditi:

"Onda kad je taj program u tim uvjetima koji su stvarno teški za rad, naravno kulturološki moramo malo prilagođavati,m ali nije sad kao usporedba da mi živimo razini kao kod brazilskih favela, nego je jednostavno program rađen za rad u grupama koje imaju tendenciju prema rizičnom ponašanju."