U Zadru je, u 83. godini života, preminula Nadežda Jordanovska, rođena 22. listopada 1943. godine.
Baka Nada ili Makedonka kako su je mnogi nazivali zbog podrijetla, u Zadar je došla prije više od pola stoljeća, zaljubila se u njega i onda tu i ostala.
Mnogi Zadrani pamte je kako pognuta šeta gradom s natrpanim kolicima, često nesvjesna prometnih znakova, a lokalci su se već navikli i strpljivo je puštali da prođe bez žurbe i izvan pješačkog prijelaza.
Nadežda nije željela živjeti u domu za starije i bolesne; voljela je slobodu i vlastiti ritam života. Nada i njena kolica inspirirali su jednu liječnicu koja joj je napisala knjigu.
Nikola Šimić Tonin piše 2024 u tekstu o “ženi s dječjim kolicima i zadarskim beskućnicima” sljedeće:
Priča koja me je dugo vrijeme zaokupljala, nestvarna slika žene, žene koju sam često fotografirao, i pitao se tko je ona. Zašto u svako doba dana po svakakvome vremenu gura ona kolica pred sobom. Dječja kolica, ostavši ne malo iznenađen da je o njoj napisana knjiga, napisala ju je jedna liječnica, Ankica Kale Morinjka: „Žena s dječjim kolicima“ koja je postala je postala kako kaže njena savjest.
Slažem se s njom kad kaže: (…) Što možemo čuti da jedan grad ne čine tek zgrade, parkovi, ceste, rive… već da ga čine ljudi koji u njemu žive, prepoznatljivi pojedinci koji svakako simboliziraju sredinu. I to ne samo oni zaslužni za kapitalne projekte, da se poslužimo zajedničkim nazivnikom za sve ono važno za jednu gradsku priču, za jednu ostavštinu poput umjetnika, arhitekata, liječnika, sportaša, dobrotvora…. već i oni upečatljivi pojedinci čije nas prisustvo na neki način podsjeća gdje smo i što nas to sve skupa veže. Jedna od tih osoba je i „žena s dječjim kolicima“. Vjerojatno nema osobe u Zadru koja ju barem jednom nije vidjela i zapitala se: tko je ona, zašto gura ta kolica?
Upitala se to i dr. spec. obiteljske medicine Ankica Kale Morinjka, liječnica koja je napisala knjigu o „ženi s dječjim kolicima“. Ne biografiju, već knjigu inspiriranu ženom čija pojava može ne ganuti samo kameno srce. Nije dr. Kale prenijela na papir preciznu priču o njoj već svoju fikciju ni ne sluteći koliko je zapravo pogodila brojne pojedinosti iz njenog života i kroz nju svojim sugrađanima, a dakako i mnogim drugima, približila prije svega temu suosjećanja, empatije, nažalost sve rjeđe pojave u društvu u kojem živimo no i Zadar, njegove ljude i atmosferu, sredinu u koju se, kako zna često reći – zaljubila.
