'Zbog zadobivenih ozljeda nisan više moga raditi, mora san u mirovinu', kaže Trlin

Već 11 godina 57-godišnji Željko Trlin iz Vrgorca vodi pravnu bitku kako bi razjasnio okolnosti, prema njegovim riječima, brutalnog premlaćivanja od petorice vrgoračkih policajaca. Iako je još 18. kolovoza 2003. godine podnio preko odvjetnika tužbu za nadoknadu štete, onda do danas nije okončana, kao niti kazneni postupak protiv policajaca, piše slobodnadalmacija.hr

U tužbi Trlin od MUP-a traži 116 tisuća kuna s kamatama na osnovi neimovinske štete, tuđe pomoći i troškova liječenja te 535,241 kunu s osnove izgubljene zarade. Događaj zbog kojeg se Željko već toliko godina vuče po sudu odigrao se 27. listopada 2010. godine. - Tog sam dana pila drva mojoj tetki, kad me oko 17.50 zvala sada pokojna mater da mi mala plače, da ima temperaturu i da moram hitno doći. Sa ženom sam sija u auto i krenija doma.

Vozija san glavnom cestom, a sa sporedne se odjednom pojavilo vozilo Hitne pomoći. Skoro smo se sudarili. Vozač je “poludija” na to kako vozin, svašta je psova. Odjednom je krenuo i sa sva četiri upaljena “žmigavca”, parkirao se ispred zgrade policije i utrčao unutra. Kad sam to vidio, uletija san i ja unutra i pita ga šta to radi, je li normalan, zašto me vriđa? - prepričava Željko.

Dodaje kako ga je policajac Zdenko M. tada povukao na neke stepenice i rekao mu da tu čeka. - Vidija san da vozač nakon nekog vrimena izlazi vani i krenija san i ja. E, mene nisu tili pustiti i krenuli su mi staviti lisice na ruke. U tom naguravanju pa mi je kroz ogradu na skalama jedan sat od 400 DEM, i danas mi je ža tog sata. Smotali su mi ruke, livu mi je drža Geni D. (aktualni načelnik PP Vrgorac - op.a), a desnu Zdravko E. i obojica su me tukla kolinima u jetru. Vukli su me kroz hodnik i to je vidila moja žena i pokušala ih spriječiti.

Gurnuli su je, pala je i ostala bez svijesti. Kad san to vidija, poludija san, a onda mi je policajac Govorko M. zavrnija vratom, čuja san kako nešto puca “cak-cak”. Ivica R. me udarija šakon u nos da mi je počela teći krv. Vodali su me tako smotanog, a onda san u jednon trenutku osjetija kako mi dižu košulju i kako me jedan tuče kundakom automatske puške po leđima. Pa san u lokvu krvi - govori ovaj umirovljeni vozač viličara, koji je do kobnog dana radio u luci Ploče. Dodaje kako su, kad su vidjeli ozbiljnost stanja, policajci zvali doktora te su ga poslije pustili kući.

- Rekli su mi: ”Misliš da si jači, e sad vidiš da nisi. Ajde kući, ćutit ćeš buru kad pune”. Zbog zadobivenih ozljeda nisan više moga raditi, mora san u mirovinu. E, da, napiši da su mi tri puta pritili smrću i da je splitska policija tila slat ljude da me čuvaju.

Reka san in da ne triba, pa di će policija na policiju - tvrdi Željko. U nalazu stalnoga sudskog vještaka prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića, potvrđuje se da je Željko zadobio teške tjelesne ozljede koje su mogle nastati “kao posljedica jakog udarca tupotvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju kao posljedica direktnog udarca u torakalnu kralježnicu ili pak prilikom jakog pritiska po uzdužnoj osovini torakalne kralježnice”.

Dr. Anđelinović piše i da će zbog trajnih posljedica oštećeni trajno trpjeti duševnu bol u svakodnevnom životu i radu zbog smanjenja životne aktivnosti. Kaže i da je, imajući u vidu posao koji je obavljao, kod Trlina zbog zadobivenih ozljeda došlo do smanjenja radne sposobnosti za čak 90 posto. Vještak je utvrdio i da Željko prije 27. listopada 2000. godine nije bio liječen niti je imao zdravstvenih problema s vratnom, grudnom i slabinskom kralježnicom.