Nesposobna da oformi koherentne policijske snage i vojsku, vlada je sigurnosne zadaće zapravo prepustila milicijama

Libija prolazi kroz kaotično tranzicijsko razdoblje od svrgavanja s vlasti i ubojstva svojeg dugogodišnjeg vođe Moamera Gadafija 2011.

Kaos je sada doveo do dvije suparničke vlade, dva parlamenta i dvije vojske i omogućio Islamskoj državi, najbrže rastućoj terorističkoj organizaciji na svijetu, da u toj zemlji stvori uporište.

Milicije u istočnom gradu Derni stale su na stranu Islamske države, koja drži pozicije i u središnjem gradu Sirtu i obližnjim područjima.

Libijske nevolje posljedica su neuspjeha slabe postgadafijevske vlade da nametne svoj autoritet čitavom nizu revolucionarnih milicija koje su se borile protiv diktatora.

Nesposobna da oformi koherentne policijske snage i vojsku, vlada je sigurnosne zadaće zapravo prepustila milicijama.

Politički sukobi nisu pomogli. Prijelazni parlament izabran 2012., Opći nacionalni kongres (GNC), pokazao se neučinkovitim.

No njegovo islamistički nastrojeno vodstvo nije bilo spremno, nakon izbora u lipnju 2014., predati vlast novom centrističkom parlamentu, Zastupničkom domu (HoR).

Nestabilna situacija u istočnom gradu Bengaziju dosegla je istodobno u svibnju 2014. vrhunac kada je umirovljeni general Kalifa Haftar pokrenuo vojni napad na moćnu džihadističku miliciju Ansar al-Šarija.

SAD je okrivio tu skupinu za ubojstvo svojeg veleposlanika u napadu na američki konzulat u Bengaziju 2012. Haftar ju je također optužio za niz ubojstava vojnih časnika.

Haftarova takozvana Operacija dostojanstvo potaknula je druge islamističke milicije u drugom najvećem libijskom gradu da se udruže s Ansar al-Šarijom.

U zapadnoj Libiji, političke i regionalne podjele rezultirale su otvorenim sukobom između milicija iz moćnog grada Misrate i njihovih lokalnih i islamističkih saveznika i suparnika iz grada Zintana.

Misrata i saveznici, koji su se prozvali Libijska zora, u kolovozu su istjerali borce Zintana iz Tripolija i vratili na vlast ostatke Općeg nacionalnog kongresa (GNC), koji je brzo izabrao novu vladu, prozvavši je vladom nacionalnog spasa.

Vlada koju podržava drugi parlament, Zastupnički dom, sa sjedištem u Tobruku na istoku Libije, stala je iza Haftara, čije su snage zadnjih mjeseci osvojile velik dio Bengazija.

Međunarodna zajednica zauzima se za politički dogovor i uspostavu vlade nacionalnog jedinstva, ali napredak je jako spor.

Vlasti u Tobruku ohrabrene su potporom arapskih država, uključujući susjedni Egipat, koje se protive islamistima kod kuće i u inozemstvu.

Vlasti u Tripoliju, koje pod svojim nadzorom imaju državna ministarstva, središnju banku i Nacionalnu naftnu korporaciju, oklijevaju čak pristupiti pregovorima, iako izgleda da njihove pristaše u Misrati i drugdje žele kompromis.

Prošli tjedan dva suparnička parlamenta sastala su se prvi put pod okriljem UN-a, ali dogovor je još jako daleko.

S obzirom na jačanje Islamske države u zemlji, situacija je postajala sve napetijom čak i prije nego što je Islamska država objavila video snimku pogubljenja 21 egipatskog kršćanina na sredozemnoj obali.

Talijanska ministrica obrane Roberta Pinotti kazala je u nedjelju da je Italija, bivša kolonijalna sila i najbliža velika članica EU-a Libiji, spremna preuzeti vodeću ulogu u UN-ovoj misiji u toj zemlji.

"Rizik je neposredan, više ne možemo čekati. Italija ima dužnost nacionalne obrane i ne može imati kalifat preko puta", kazala je u intervjuu za Il Messaggero.

Misija bi mogla "rješavati situacije s infiltracijama terorista i provoditi operaciju očuvanja mira u ostatku zemlje", predložila je.