S višegodišnjim rastom hrvatskog turizma, sve je izraženiji problem nedostatka kvalificirane radne snage. Vrsni konobari, barmeni, kuhari - traže se svijećom. Niti pomoćno turističko osoblje više ne želi raditi za nisku plaću kao do prije nekoliko godina.
Poslodavci su prisiljeni povećavati plaće, no jesu li s time
zakasnili? Donosimo reakcije stručnjaka za zapošljavanje,
sindikalnih čelnika i poslodavaca u hotelijerstvu.
Više gostiju, novi hoteli visoke kategorije, bolji turistički
prihodi- ništa od toga nije pratio i dovoljno brzi rast
kvalificirane radne snage u turizmu. Poslodavci pak, uvjeravaju,
turistički radnici sve su bolje plaćeni. Predsjednica Udruge
poslodavaca u hotelijerstvu Iva Bahunek, za Media servis kaže:
“Plaće su u posljednje dvije godine povećane. Iz godine u
godinu se te plaće povećavaju. A naravno da je činjenica da Vlada
na razini države mora donijeti, ne samo u turističkom sektoru
nego u kompletnoj našoj ekonomiji, mora donijeti zakone, odnosno
porezna rasterećenja, koja će omogućiti poslodavcima, isto tako,
da povećaju plaće“, izjavila je predsjednica Udruge
poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske Iva Bahunek.
Rast plaća je krenuo, no prekasno – smatra predsjednik Nezavisnih
hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Kaže, spasonosna mjera više
ne može biti ni povećanje kvota za uvoz stranih radnika, za kojom
Vlada poseže svakih nekoliko mjeseci.
“Sad smo već dosegnuli da u ovoj godini imamo negdje 36
tisuća radnika za koje se daje dozvola za ulaz u Hrvatsku na rad,
dakle, za kvotu stranih radnika. Međutim, postoji sve manji
interes, jer ovi ljudi koji su iz okruženja Hrvatske dolazili u
Hrvatsku raditi jer im je to bilo ipak povoljnije nego u matičnim
zemljama, sad su otkrili da isto mogu otići negdje dublje u
Europu i zaraditi daleko više”, izjavio je za Media
servis predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
Do kroničnog manjka turističih radnika došlo je zbog pohlepe
poslodavaca u turizmu, tvrdi Sever.
Podsjeća i na brojne primjere neadekvatnog, sirotinjskog
smještaja za sezonske radnike, kojima se, često protuzakonito
uskraćivao i dnevni odmor. U hrvatskom turizmu, dodaje, novca
itetako ima, samo je pitanje njegove raspodjele – koliko su
poslodavci spremni uložiti u stabilan dugoročni rast i zadovoljne
radnike, a ne samo računati na veliku zaradu preko noći?
Kako je to moguće da primjerice našoj sobarici ili našem konobaru
se isplati otići raditi u Austriju, u nekakav hotelčić negdje u
Alpama, gdje je po prilici cijena samog boravka u tom hotelu za
turiste slična ili čak i niža od one koju turisti plaćaju u
Hrvatskoj, na Jadranu ili negdje drugdje? Ali zato su plaće
radnika ipak veće, njihovi gazde su zadovoljni zaradama, a nema
nekakvih razlika u porezima, doprinosima i tako redom”, rekao je
za Media servis predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata
Krešimir Sever.
Dok se poslodavci i sindikalisti spore o visini plaće u turizmu,
sve o tome govore stattistike. Iako je turizam naša uvjerljivo
najjača gospodarska grana, plaće u tom sektoru niže su od
nacionalnog prosjeka. Evo što kaže Maja Mahovlić s portala Moj
posao.
“Turizam je što se tog dijela tiče, 16 posto su plaće
niže u odnosu na prosječnu hrvatsku plaću”, kazala je
Maja Mahovlić s portala Moj posao. Kolika je potražnja za
radnicima u turizmu, pokazuje i činjenica da su u top deset
najtraženijih zanimanja, među prvima upravo ona iz turističkog
sektora.
“Redom, to su prodavači odnosno trgovci, konobari odnosno
barmeni. Kuhari, vizači, prgrameri, knjigovođe, prodajni
predstavnici, računovođe, diplomirani inženjeri strojarstva i
skladištari. Dakle, to su najtraženija trenutno
zanimanja“, otkrila je za Media servis Maja Mahovlić s
portala Moj posao.
Masovni turizam kao da je iznenadio Hrvate. U Splitu primjerice,
velikim porastom privatnih iznajmljivača, nekima je gotovo
nemoguće pronaći spremačice za čišćenje apartmana. Slijedom toga,
logično, porasla je i cijena njihovog rada, koja je godinama
ionako bila – sramotno niska.
