Nacionalni program reformi za 2018. godinu temelji se na rastu, zapošljavanju i podizanju standarda kao prioritetima Vlade te daljnjem poreznom rasterećenju.
U programu konvergencije, kako se doznaje, za ovu godinu se
projicira stopa gospodarskog rasta od 2,8 posto, iduće godine 2,7
posto, a u 2020. i u 2021 godini rast od 2,5 i 2,5 posto.
U Vladi taj okvir ocjenjuju konzervativnim i naglašavaju da su
2016. i 2017. nadmašena očekivanja te da je konzervativni princip
imao odjeka u investicijskoj javnosti.
Kod stopa rasta naglasak u programu nije na državnoj potrošnji
nego investicijama, objašnjavaju u Vladi napominjući da su već
lani ostvareni efekti porezne reforme jer su već tada privatne
investicije rasle iznad sedam posto. Ističu i potrebu smanjenja
uvozne ovisnosti koja neutralizira učinke izvoza u kretanju stope
rasta BDP-a.
Što se tiče proračuna za ovu godinu, u Vladi ostaju pri
originalnom planu koji predviđa deficit od 0,5 posto BDP-a, dok
za iduću godinu projiciraju deficit od 0,4 posto, potom ‘nulu’ za
2020. te 0,5 postotni suficit u 2021.
U vezi javnog duga, osnovi scenarij njegova smanjenja temelji se
na gospodarskom rastu, konsolidaciji i aktivaciji državne
imovine.
Do kraja svog mandata Vlada planira smanjenje javnog duga na 66
posto BDP-a, što je znatno ispod razine iz programa Vlade (75
posto).
Krajem 2017. javni dug iznosio je 78 posto BDP-a. Za ovu godinu
planira se smanjenje javnog duga na 75,1 posto BDP-a, potom u
2019. na 72,2 posto, 2020. na 69,1 posto, a 2021. na 66 posto
BDP-a. Iz današnje perspektive, to je realno, ocjenjuju u Vladi.
Očekuje se i daljnje smanjenje troška za kamate. Godine 2015.
kamate su iznosile 3,3 posto BDP-a, 2017. godine 2,7 posto, a
prema projekcijama iz plana konvergencije u srednjem bi roku
trebale biti ispod dva posto BDP-a.
U Nacionalnom programu reformi nalazi se i niz mjera koji se tiče
jačanja konkurentnosti, a u sklopu toga je i porezno
rasterećenje. Kod poreznih rasterećenja detalje tek treba
definirati, napominju u Vladi. Prije toga provest će se analiza
kako dodatno porezno rasteretiti građane i kompanije do dvije
milijarde kuna. Pritom će se voditi računa da porez na dohodak,
koji je izvor prihoda za jedinice lokalne samouprave, ne bude
prvi na dnevnom redu.
Kod poreza na dobit, doznaje se, postoji prostor za porezno
rasterećenje, no treba povesti kvalitetnu analizu i diskusiju
kako to izvesti. Pritom pitanje poreznog opterećenja nije samo
pitanje porezne stope, već i drugih detalja, kao primjerice
nedavnog ukidanja oporezivanja troška smještaja i hrane za
sezonske radnike.
U novom Nacionalnom programu reformi, pak, ne spominje se
uvođenje poreza na nekretnine, ali je ‘na stolu’ smanjenje opće
stope PDV-a.
Program restrukturiranja prometnog sektora
Nacionalni program reformi, prema dostupnim informacijama, sadrži
restrukturiranje u sektoru prometa, odnosno cesta i HŽ-a te
potragu za strateškim partnerom za Croatia Airlines, kao i
uređivanje pitanja pomorskog dobra i turističkog zemljišta, o
čemu se zakonski tekstovi pripremaju.
Kod restrukturiranja željeznice priprema se opsežan program
usmjeren poboljšanju poslovanja HŽ Infrastrukture i HŽ Carga, te
se, slično kao i za cestarski sektor, i za željeznički priprema
projekt sa Svjetskom bankom.
U planu je i reforma državne uprave, za što je priprema zakona u
završnoj fazi, što znači da se planira otvoriti dijalog sa
socijalnim partnerima. Riječ je o paketu zakona koji bi uredili i
depolitizaciju, kao i plaće državnih službenika i namještenika.
Doznaje se da je zamišljeno uvođenje 12 platnih razreda,
mogućnost napredovanja sukladno rezultatima rada, koji će se
ocjenjivati. Predviđaju se i mogućnosti jednokratnih nagrada, ali
i mogućnosti nazadovanja.
Vlada do kraja travnja mora u Europsku komisiju poslati
nacionalni program reformi, kao i program konvergencije RH.
Nacionalni program reformi definira stanje i planove provedbe
ključnih strukturnih politika države, a program konvergencije
određuje ključne karakteristike okvira makroekonomske i fiskalne
politike. Te su aktivnosti dio procesa obveznog izvještavanja i
usklađivanja ekonomskih politika država članica EU-a sa
zajednički definiranim ciljevima i odredbama Unije, a njihovo
nepoštivanje rezultira sankcijama koje uključuju i “zamrzavanje”
sredstava EU-a za državu članicu, piše
Tportal.
