Ingvar Kamprad, seljački sin, osnivač IKEA-e i multimilijarder, sinonim za moderan i funkcionalan namještaj po niskim cijenama umro je u dobi od 91. godine, a svojim je nasljednicima ostavio carstvo čija je struktura puno kompleksnija od serije popularnih Ikeinih polica za knjige "Billy".
Zahvaljujući njegovu vizionarstvu Ikea je postala nacionalni
simbol, poput grupe ABBA-e ili teniske zvijezde Bjoerna Borga te
je pridonijela da njezin image u svijetu postane prepoznatljivo
praktičan, egalitaristički i nesnobovski.
Rođen je 30. ožujka 1926. u skromnoj seljačkoj obitelji u
Smalandu, siromašnoj i pobožnoj pokrajini na jugu Švedske. Za
život je počeo zarađivati u dobi od pet godina prodajući
susjedima šibice, a uskoro je ponudu proširio na božićne ukrase,
kemijske olovke, okvire za slike… i dostavljao ih biciklom.
Nezainteresiran za studij, Kamprad je Ikeu osnovao 1943. u dobi
od 17 godina, no tvornica je zlatni rudnik postala tek 1956. kada
se orijentirao na sklopivi namještaj.
U kraju u kojemu je bio važan svaki ušteđeni novčić, Kamprad se s
etabliranom konkurencijom borio niskim cijenama.
Godine 1947. tržištu je ponudio prve komade namjštaja koje je
izradio mjesni stolar, a četiri godine kasnije otisnuo je prvi
katalog koji se danas tiska u 200 milijuna primjeraka.
Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu postao je ispunivši
jednostavno obećanje dano milijunima kupaca: “Kuća iz snova po
cijenama iz snova”.
Taj su fenomen prigrlili kupci od Los Angelesa preko Sydneya i
Laponije do Hong Konga.
Proboj na tržište dogodio se 1956. kada mu je jedan od
zaposlenika savjetovao da tijekom transporta ukloni noge stola da
bi taj komad namještaja mogao stati u prtljažnik automobila.
Koncept sklopivog namještaja, jednostavnijeg i jeftinijeg za
skladištenje i prijevoz postao je Ikeina umjetnost.
Slavni akronim IKEA zapravo jednostavno znači Ingvar Kamprad,
Elmtaryd i Agunnaryd, što mu je bila tadašnja adresa.
Godine 1958. otvorio je prvu prodavaonicu namještaja u gradiću
Almhultu, a danas Ikeino carstvo zapošljava 150 tisuća radnika te
godišnje zarađuje tri milijarde eura. Godine 2017. Kampradova je
imovina procijenjena na 37,3 milijarde eura, što ga je, po
pisanju švicarskoga ekonomskog časopisa Bilan rangiralo na treće
mjesto među europskim milijarderima.
Pet godina poslije započinje s probojem na međunarodno tržište.
Ingvar Kamprad vjerovao je da njegov recept može proći posvuda:
niske cijene, niski troškovi, standard kvalitete,
samofinanciranje i skandinavski dizajn.
Do 1970. pokorio je Švicarsku, Australiju, Kanadu, Francusku,
Sjedinjene Države, a nakon pada Željezne zavjese i Rusiju. Uspio
je u Aziji i na Bliskom istoku. Novac je stizao u potocima pa je
pionir sklopivog namještaja postao pionir izbjegavanja velikog
poreza. Godine 1973. seli iz Švedske u Dansku, a otamo 1977. u
Švicarsku.
Netransparentna struktura Ikee još je jedno naslijeđe Kampradovih
poduzetničkih kvaliteta. Izvršne funkcije, strategija, dizajn i
dalje su u Smalandu, ali s računovodstvenog i zakonskog
stajališta Ikea je podijeljena među zakladama i kompanijama u
Nizozemskoj, Švicarskoj, Luksemburgu i Lihtenštajnu. Tvrtku se
često optužuje da izbjegava plaćanje milijarda eura poreza, no
Ikea tvrdi da sve radi po nacionalnim i međunarodnim zakonima.
Druga sjena koja se svojedobno nadvila nad osnivačem Ikee njegovi
su mladi dani u švedskoj nacističkoj partiji. Švedska je u
Drugome svjetskom ratu bila neutralna, no njezina nacistička
stranka ostala je aktivna i nakon 1945. Kamprad je rekao da je
prestao dolaziti na sastanke 1948. Priznao je da mu je to najveća
pogreška u životu, a svoje sudjelovanje u stranačkom životu
objasnio je kao “mladost-ludost”.
Do 2014. živio je u svojoj vili Epalinges u blizini Ženevskog
jezera, izolirano, izbjegavajući medije koji su ismijavali njegov
prastari Volvo i bodove na kartici vjernosti mjesnom
supermarketu.
“Mislim da su škrtost i štedljivost u prirodi stanovnika
Smalanda. Ja svoju odjeću kupujem na buvljaku jer na taj način
želim dati dobar primjer”, rekao je u ožujku 2016. u rijetkome
intervjuu švedskoj TV4.
U razgovoru za švedski list Sydsvenskan 2008. je kazao da je
najveće bogatstvo Ikee u njezinim prodavačima.
“Ja pripadam tim ljudima. Ako nešto želim saznati ne pitam
menadžere, razgovaram s prodavačima”.
Godine 2010. prepustio je upravljanje tvrtkom trojici sinova, a
prije četiri godine vratio se u domovinu. Ondje su ga čitatelji
Svenske Dagbladet izabrali za najvećega švedskog poduzetnika.
“Odrastajući, svakodnevno sam gledao siromašne radnike na farmama
kojima nije bilo dopušteno jesti u kući, nego u štali. Pritom sam
naučio jednu stvar: ako želim uspjeti sa svojim malim idejama i
postati biznismen, nikada ne smijem napustiti siromašne”, rekao
je tada, primajući nagradu.
