Nedavna studija otkrila je da ljudi stariji od 40 godina rade najbolje kada rade samo tri dana u tjednu. Istraživači su zaključili da se kognitivna učinkovitost sredovječnih ljudi poboljšala kada su radili do 25 sati tjedno.
S druge strane, performanse su se smanjile kada je u tjednu
prošlo više od 25 sati rada, zbog utjecaja umora i stresa.
Ova studija, koja je objavljena u Melbourne Institute Worker Paper,
uključivala je niz kognitivnih testova. Uključivala je 3000
australskih muškaraca i 3500 australskih žena čije su radne
navike analizirane. Testirala je sposobnost sudionika da glasno
pročita riječi i recitira popise brojeva. Mjerila se njihova
sposobnost pamćenja, sposobnost razmišljanja koja je uključivala
izvršno razmišljanje, apstraktno razmišljanje i memoriju.
Zaključeno je da sudionici koji rade 25 sati tjedno najbolje
izvode, dok su rezultati onih koji rade 55 sati bili lošiji čak i
od nezaposlenih sudionika.
Kao što je istaknuo profesor Colin McKenzie sa Sveučilišta Keio,
jedan od tri autora studije:
“Mnoge zemlje će povisiti granicu dobi u kojoj se ljudi
mogu kvalificirati za početak primanja mirovinskih naknada. To
znači da sve više ljudi nastavlja raditi u kasnijim fazama svog
života.
Stupanj intelektualne stimulacije može ovisiti o radnom
vremenu. Rad može biti dvosjekli mač, jer može stimulirati
aktivnost mozga, ali istodobno dugo radno vrijeme može uzrokovati
umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije.
Istaknuli smo da su razlike u radnom vremenu važne za
održavanje funkcioniranja kognitivnih funkcija kod sredovječnih i
starijih odraslih osoba. To znači da bi, u srednjoj i starijoj
dobi, radni dio vremena mogao biti učinkovit u održavanju
kognitivne sposobnosti.”
Razlog zbog kojeg je rad više od 30 sati tjedno štetan za mozak
dok je manje sati rada dobro još uvijek nije jasan. McKenzie
opisuje rad kao dvosjekli mač. “Dok posao može
stimulirati aktivnost mozga, dugo radno vrijeme može uzrokovati
umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije. Rad s punim
radnim vremenom (40 sati tjedno) još je uvijek bolji nego kad
posla u smislu održavanja kognitivnog funkcioniranja, ali ne
povećava pozitivne učinke rada”, napominje.
Važno je napomenuti da će se rezultati vjerojatno razlikovati od
države do države, ovisno o godišnjim odmorima. Vrlo je teško
kontrolirati sve čimbenike koji doprinose konačnim rezultatima
takve studije (uključujući i odabir oko radnog vremena i vrste
rada), ali svakako se ideja o punom radnom vremenu do starosti od
67 godina čini neprivlačnom.
Glavna poanta je da je rad s punim radnim vremenom vrlo štetan za
mozak kod osoba starijih od 40 godina, pa bi vlade to trebale
uzeti u obzir i ponovo razmisliti o godini prelaska u mirovinu. U
ovom trenutku, američka državna mirovina za osobu rođenu 1989.
počinje u dobi od 68 godina, što je štetno za zaposlenika i
neproduktivno za poslodavca.
Što vi mislite o tome?
Izvori: curiousmindmagazine.com / independent.co.uk
