Afera oko misteriozne isplate dnevnica trojici posebnih savjetnika premijera Zorana Milanovića otvorila je pitanje kako je uopće moguće da se u državnim institucijama barata tolikom gotovinom i ne bi li i država, kao što to čini većina tvrtki, trebala prijeći na bezgotovinsko plaćanje
Podsjetimo, Državna revizija ustanovila je da je izdano 57 putnih
naloga za koje je isplaćeno gotovo 308.000 kuna dnevnica bez
pokrića, točnije bez dokaza o putovanju.
Kako su Milanovićevi savjetnici opovrgnuli da su potpisali putne
naloge i primili dnevnice, tek policijska istraga utvrdit će tko
je ustvari dao nalog za isplatu i kome je novac isplaćen. Upravo
radi sprečavanja zlouporaba i lakše porezne kontrole, za većinu
primitaka koje zaposlenici primaju od poslodavaca zabranjena je
isplata u gotovini. Zbog svoje prirode, dnevnice su izuzete iz
tog pravila, ali je zato zakonodavac propisao detaljne upute za
obračun i pravdanje isplate dnevnica.
U pravilu se dnevnice isplaćuju nakon putovanja na temelju
vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se
dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Uz
putni nalog obvezno se prilažu računi kojima se dokazuju nastali
izdaci, bez obzira na način podmirenja izdataka.
Kod tvrtki isplata dnevnica pod posebnom je prismotrom poreznika
jer je riječ o neoporezivom primitku. Stoga poduzetnici vode
računa o tome da opravdaju svaku isplaćenu dnevnicu jer im u
suprotnom prijeti plaćanje poreza na dohodak.
U realnom sektoru davno su shvatili i to da je isplata dnevnica u
gotovini prilika za mutne radnje zaposlenika. Stoga je u većini
kompanija napuštena ta praksa te se sve isplate vezane uz
dnevnice obavljaju preko računa. Tako je lakše kontrolirati
troškove, a u slučaju bilo kakve sumnje u pronevjeru, lako je u
ući u trag otuđenom novcu.
U državnom sektoru dnevnice se u pravilu isplaćuju u gotovini što
u nedostatku odgovornosti i odgovarajuće kontrole otvara prostor
za zlouporabe. Tako se i u aktualnom slučaju curenja novca iz
Vlade pokazalo da vrijedi pravilo da prilika čini lopova.
Mogućnost isplate dnevnica u gotovini, uz neodgovornost nadležnih
službi (isplata novca unatoč tome što ne postoje vjerodostojni
dokazi da je netko bio na putu) i neodgovarajuću unutarnju
kontrolu (nepravilnosti je pokazala tek vanjska revizija)
otvorili su prostor za lov u mutnom.
I ne samo to, kad novac ide iz ruke u ruku i nakon što se utvrdi
prekršaj, istraga može potrajati jer nije lako utvrditi tko je
sudjelovao u transakcijama. Kad bi pak postojalo pravilo da se
dnevnice isplaćuju isključivo na račun korisnika, ne bi bilo
potrebno toliko vremena za otkrivanje prijestupnika.
Zato je afera s curenjem novca možda dobar povod za to da se
razmisli o moderniziranju državne uprave. A prvi korak mogao bi
biti izbacivanje keša iz opticaja među državnim činovnicima.
