
Premijer Andrej Plenković početkom godine rekao je da će njegova vlada intenzivno raditi na uvođenju eura
Hrvatska država, sva poduzeća i svi njeni građani dužni su 693
milijarde kuna. Naš je dug dva puta veći od svega što svi
građani, poduzeća i država naprave, prodaju i izvezu u godinu
dana – dužni smo dva BDP-a, upozorio je viceguverner Hrvatske
narodne banke (HNB) Vedran Šošić u svjetlu preporuka Vijeća za
gospodarska pitanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Predsjedničino vijeće Vladi je poručilo: u
deset godina kunu treba oslabiti 10
posto! Što to znači? To znači da bismo za deset
godina, 2027., za euro dobili deset posto više kuna.
Primjerice, sada se za euro dobije 7,5 kuna, a 2027., prema
predsjedničinim željama, dobili
bismo 8,25 kuna.
Što time dobivamo?
Prema mišljenju ekonomista koji se protive politici fiksnog
tečaja Hrvatske narodne banke, time bismo
postali zanimljiviji turistima, a istovremeno bismo ojačali
izvoz. Prosječan turist iz Njemačke 2027. godine za svoj euro
mogao bi kupiti deset posto više robe nego što to može sada,
naravno pod uvjetom da svi drugi parametri ostanu isti.
Profitirali bi i svi izvoznici koji naplaćuju u eurima. Recimo,
brodogradilište proda brod vrijedan 50 milijuna eura. Po
sadašnjem tečaju, to iznosi 375 milijuna
kuna, a ako kuna oslabi deset posto, on u
Hrvatskoj vrijedi 412,5 milijuna kuna. Razlika
od 37,5 milijuna kuna nije za
bacanje.
Pa u čemu je onda problem i zašto ne slabimo
kunu?
Zbog gore spomenutog duga od 693 milijarde kuna. Čak 75 posto
tog duga je u stranim valutama – pretežno u
eurima – što zagovornici slabljenja kune nekako
stalno zaboravljaju, a na što je u četvrtak na HRT-u upozorio
guverner HNB-a Vedran Šošić. Cijela
država, poduzeća i građani i svi jedni drugima dugujemo oko 517
milijardi kuna ili gotovo 70 milijardi eura. Ako ponovno
pretpostavimo da će 2027. cijela hrvatska, europska i globalna
ekonomija izgledati isto kao što izgleda danas, s deset posto
slabijom kunom, naš dug bi porastao za sedam milijardi eura (50
milijardi kuna).
Kako bismo lakše razumjeli i predočili si ukupan dug države,
poduzeća i građana od 70 milijardi eura, prikazat ćemo ga
pomoću osobnih financija. Osoba koja prima prosječnu plaću od
6000 kuna, tj. 800 eura mjesečno, ima godišnji prihod od 9600
eura. U svom radnom vijeku od 35 godina, pod također
ilustrativnom pretpostavkom da će uvijek imati istu
plaću, zaradit će 336.000
eura.
Drugim riječima, naš bi Sizif trebao raditi nešto više
od 200.000 godina da bi vratio sav dug izražen u
eurima (trebao bi raditi još nekoliko tisuća
godina da pokrije i dug u kunama i drugim valutama, no to je,
kao i prva usporedba, znanstvena
fantastika). Kada bi svaki od četiri milijuna Hrvata
godišnje zarađivao 9600 eura i kada bi svaku plaću dao
isključivo za vraćanje duga, ispalo bi da bismo svi trebali
dvije godine raditi besplatno jer, podsjećamo,
dužni smo dva BDP-a.
Uvijek ima ‘ali’
Zagovornici slabljenja kune vjeruju da bi deprecijacija
pogurala izvoznike i turizam. Na razini
čitave ekonomije to je točno, no pitanje je hoće li izvoznici i
turisti toliko profitirati da povuku čitavo gospodarstvo. Da u
najboljoj namjeri sutra oslabimo tečaj kune za deset posto,
prosječno izvozno poduzeće zarađivalo bi deset posto više u
kunama. No tu je opet pitanje duga, jer isto to poduzeće u
knjigama vjerojatno ima kredit u eurima pa mu dug
raste i poništava svu zaradu.
‘Bilance hrvatskih poduzeća su poražavajuće’, komentira za
tportal ekonomist Guste Santini. Prema podacima Eurostata,
hrvatska poduzeća duguju oko 15 puta više u odnosu na prihode
koje ostvaruju – drugim riječima, nemaju puno prostora za nove
investicije i zapošljavanje, a vrlo često ekonomisti
upozoravaju da je dug poduzeća i veći problem od duga
države.
Plenković obećao uvođenje eura
Premijer Andrej Plenković početkom godine
rekao je da će njegova vlada intenzivno raditi na uvođenju
eura. Naputci Grabar Kitarović iznenađuju: za uvođenje eura
potrebno je imati stabilan tečaj uz smanjenje dugova, a
slabljenjem kune uvođenje eura se odgađa.
‘Plenković i guverner HNB-a Boris
Vujčić misle da je bolje uvesti euro kako bi se
eliminirao tečajni rizik. Pitanje vezanje tečaja kune i eura,
pa čak i dinara i njemačke marke, osobno sam
kritizirao. To danas više nitko ne može
kritizirati i to nije primjereno jer bi
deprecijacija kune mogla slomiti cijeli financijski sistem. To
bi bio slom sistema jer gospodarstvo ima tragičnu bilancu, a
odnos kapitala i obaveza je katastrofalan’, napominje za
tportal Santini.



