"Nema nikakvih prepreke osim možda nedostatka političke volje da se ona uvede odmah", rekla je Olgica Spevec
Dok se u Hrvatskoj izmišlja “topla voda” u borbi protiv neplaćenih
računa koji su dosegnuli rekordnu razinu od 40 milijardi kuna, i Vlada i
oporbene stranke potpuno zaboravljaju na ovogodišnju direktivu kojom je
Europska unija propisala jedinstveni način borbe protiv nelikvidnosti, piše nacional.hr
U
veljači je stupila na snagu direktiva koja propisuje plaćanje u roku od
30 dana. Iznimno, u zdravstvu se oni mogu produžiti na 60 dana, a u
odnosima između privatnih poduzeća također je moguć rok od 60 dana, ali
uz posebnu suglasnost vjerovnika. Za svako prekoračenje plaćanja mora se
platiti barem 40 eura kazne, a svaka Vlada pojedinčano može odrediti
raspone kazne ovisno o neplaćenim iznosima i rokovima prekoračenja.
Ovu
direktivu Hrvatska mora uvesti do ulaska u Europsku uniju. “Nema
nikakvih prepreke osim možda nedostatka političke volje da se ona uvede
odmah. Štoviše, takvo što preporučujemo kako bi se uredilo plaćanje”,
rekla je Olgica Spevec, predsjednica Agencije za zaštitu tržišnog
natjecanja.
Vlada ipak
ide drugim putem. Protiv nelikvidnosti bori se tako da je provela više
od dvije tisuće skraćenih stečajeva i 150 redovitih. Ukupno bi trebalo
pogasiti još 27 tisuća tvrtki koje su u blokadi dužoj od godinu dana, a
odobren je reprogram milijardu kuna poreznog duga. Sve će to pomoći da
Vlada može reći da je smanjila iznos
neplaćenih računa, ali se neće riještiti ključna stvar – kako
spriječiti neplaćanje koje zbog poteza jednog nepoštenog direktora vodi u
propast još niz poduzeća.
O europskoj uredbi ministrica financija
Martina Dalić nije rekla ni riječ. Nije to čudno, ovaj put je na tragu
kolega iz razvijenih zemalja EU. Europski parlament i Vijeće Europske
unije strogu su direktivu progurali nakon teške borbe s vladama država
članica. Na kraju su članice izlobirale da je trebaju implementirati u
dvije godine prijelaznog razdoblja.
Uredba će pokazati još jedno licemjerje – u odnosima među samim
tvrtkama. Zakonodavac je bio svjestan da male i srednje tvrtke nemaju
novca za skupe postupke parničenja. Zato je napravljen presedan i
omogućeno je da umjesto njih dug utjeruju njihova interna udruženja. U
Hrvatskoj bi to, primjerice, bila Udruga poslodavaca ili Gospodarska
komora. Te institucije uvijek su spremne podviknuti da država treba
vratiti dugove, ali je javna tajna da unutar udruge vrijede neka druga
pravila. Neplaćanje velikih privatnih tvrtki nikad nije
problematizirano. To je jasno, baš u HGK-u, poručila i Olgica Spevec.
“Problem provedbe je to što udruge uvijek formuliraju interese prema najvećim članicama”, rekla je Spevec.
nacional.hr/eZd
