Ukoliko već planiramo vodu prodavati Arapima, hoćemo li napokon vodu dovesti i do mnogobrojnih građana u Hrvatskoj, do kojih vodovodna mreža još nije stigla?
Zato što, doslovno, leži na nafti, Saudijska Arabija svojim građanima
litru benzina »95« naplaćuje 0,82 kune, Katar 1,12, a Bahrein
najskuplje, »čak« 1,80 kuna. U Hrvatskoj, koja na nafti ne leži, litra
Eurosupera 95 trenutačno košta gotovo deset kuna, koliko, međutim, košta
i kubik vode na kojoj ležimo mi, a za koju nam nisu potrebne ni
bušotine niti skupe rafinerije. Isti taj kubik vode u Saudijskoj
Arabiji, koja je prisiljena polovicu potrebne vode dobivati skupim
postupkom desalinizacije mora, zbog visokih subvencija države, građane
košta svega 0,15 kuna, piše novilist.hr
Kako je već poznato, predizborni
gospodarski program HDZ-a predviđa izvoz vode iz Hrvatske u arapske
zemlje, pa bi litru »tehnološke« vode arapskom poluotoku naplaćivali,
procjenjuje se, oko osam kuna, što je tri i pol kune manje od cijene
vode koju plaćaju Zagrepčani, ili pak za četiri kune manje negoli što
vodu plaćaju Puljani.
Hrvatska »leži« na 26 milijardi kubika vode,
godišnje potroši tek milijardu kubika, a Arapima bi, stoji u programu
HDZ-a, izvozili oko 80 milijuna kubika, odnosno kap u moru onoga sa čim
raspolažemo. Za razliku od Arapa, koji su se na nafti obogatili,
Hrvatska će izvozom vode, eventualno, krpati mali dio goleme budžetske
rupe, a visokim cijenama, krpati pak rupe u vodovodnom sustavu.
Kubik
vode, uz naknadu za odvodnju, i druge naknade, u Zagrebu košta gotovo
12 kuna. Zagreb, kažu podaci Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva
i vodnog gospodarstva, godišnje iz svojih crpilišta »ispumpa« oko 120
milijuna kubika vode, a isporuči i naplati 60 milijuna kubika, što znači
da polovicu ispumpane vode izgubi u lošoj mreži. Toliko vode gube i,
otprilike, Osijek i Split, dok su, među većim gradovima, solidniji tek
Varaždin i Rijeka, koja proizvodi oko 20 milijuna kubika vode godišnje, a
gubi, u mreži staroj pedesetak godina, oko četiri milijuna, dakle 20
posto.
Voda na kojoj bi se u budućnosti mogli obogatiti,
doslovno, curi kroz prste, pa umjesto da popravljamo mrežu, mi krpamo
gubitke, a kojekakvih vodovodnim naknadama održavamo još jedan golemi
birokracijski sustav. Za razliku od cijena plina i električne energije,
koje još uvijek regulira država, cijene vode diktira nam lokalna
samouprava.
»Država u ukupnoj cijeni kubičnog metra vode od oko
deset kuna, naplaćuje samo osam lipa po litri, kao naknadu za korištenje
voda«, ističe državni tajnik u Ministarstvu vodnog gospodarstva,
Zdravko Krmek. Ostalo je trošak kojeg naplaćuju lokalne vlasti, a kad
se, jednom, sanira loša vodovodna mreža, i voda bi građanima trebala
biti jeftinija, napominje.
Ukoliko već planiramo vodu prodavati
Arapima, hoćemo li napokon vodu dovesti i do mnogobrojnih građana u
Hrvatskoj, do kojih vodovodna mreža još nije stigla. Naime, u Hrvatskoj
čak 450 tisuća građana, ili 10 posto, živi bez vodovoda, odnosno bez
zdrave i pitke vode. U mnogobrojnim turističkim mjestima nije rijetkost
da se voda doprema cisternama, pa kubik košta između 50 i 100 kuna, što
znači da samo za trošak vode prosječnoj obitelji u takvoj Hrvatskoj,
koja na vodi leži, treba 500 do čak tisuću kuna.
novilist.hr/eZd
