Ministarstvo financija, odnosno Porezna uprava, pokrenulo je val stečajeva malih tvrtki od kojih vjerovnici traže milijune kuna, a nema puno izgleda da se išta od toga naplati. Traži se od direktora tih tvrtki da pokrenu stečaj, odnosno to mogu učiniti i vjerovnici, iako je u većini slučajeva jasno naznačeno da te tvrtke nemaju ni zaposlenih ni mogućnosti plaćanja, piše slobodnadalmacija.hr
Samo tijekom prosinca u Zadru je pokrenuto tridesetak ovakvih “brzih” stečajeva, u kojima potraživanja iznose više od 40 milijuna kuna, a u cijeloj godini bilo ih je više od 200. – Uprava takve tvrtke najprije treba dostaviti popis imovine, nakon čega se utvrđuje može li se od toga pokriti potraživanja i troškovi vođenja stečaja, a u više od 90 posto slučajeva donosi se rješenje o otvaranju i zatvaranju stečaja, a zatim i brisanja iz registra – objašnjava postupak Ardena Bajlo, predsjednica Trgovačkog suda Zadar.
Brisanje iz registra bez vođenja postupka i namirenja potraživanja države (za razne poreze i doprinose) i drugih vjerovnika zapravo znači da se brišu milijunski dugovi koje su ovakve tvrtke načinile. Formalno se radi o malim tvrtkama, ali kad se vidi koliki su dugovi ostali iza njih, jasno je da nije riječ o malom problemu. – Naša tvrtka ima više vlasnika, nismo se poslovno slagali pa smo se razišli, a ostali su dugovi nešto prema državi, a više prema dobavljačima. Trebalo je to prije riješiti, no država sad to konačno pokreće – kazao je Šime Žuža, jedan od osnivača “Baštice Agro”, koja je ostala dužna 160 tisuća kuna.
No, to je mali iznos prema dugovima nekih drugih tvrtki koje su u sadašnjem ubrzanom postupku na putu brisanja. Najviše neriješenih dugova imaju dvije tvrtke kojima je osnivač Smiljka Franić iz Sukošana. Njezine tvrtke “Vjetruša” i “Kobac Franić” dužne su ukupno čak 27,1 milijun kuna i sve je to na putu brisanja. Riječ je u stvari o tvrtkama Borisa Franića, poznatog kao prijevoznika povrća, ali i po nasilnom ponašanju – sudilo mu se zbog pucanja na jednu obitelj, napada na inspektoricu porezne uprave i utaju poreza. U međuvremenu su njegove tvrtke radile, gomilale dugove koji će, po svemu sudeći, sada biti naprosto brisani.
Slična je priča i s tvrtkom “Mauricijus” Josipa Lerge, koja je dužna 6,7 milijuna kuna. Lerga je ljetos osuđen zbog zloporabe položaja i ovlasti jer je kredit od Croatia banke, u iznosu od milijun kuna i 350 tisuća eura, utrošio na preuređenje neke vile u Istri, a tvrtka mu je ostala oštećena. I sada će taj dug nestati. – Naša tvrtka nema neke imovine, bavili smo se turizmom i ugostiteljstvom i zbog krize zapali u poslovne teškoće. Ne bih o tome detaljnije, pitajte mog odvjetnika – rekla je Justina Vučkov koja slovi kao osnivač i jedini član Uprave “Kozarice Pakoštane”, s dugom od 19,1 milijun kuna.
Kako je jedna turistička agencija mogla stvoriti tolike dugove, sad se neće razjašnjavati. Teško je dokazati namjeru da se prevare poslovni partneri i država, što bi bila nekakva osnova za kazneni progon. Ostaje samo skraćeni zakonski postupak stečaja ili, ako se javi koji vjerovnik spreman na dugotrajni postupak i plaćanje sudskih pristojbi, da se povede puni stečajni postupak. No, zakonska rješenja sada idu naruku brisanju dugova onima koji su vjerojatno u međuvremenu poslovanje prebacili na druge tvrtke.
SD/eZd
