Na uzgoju i od uzgoja živi ukupno petnaestak tvrtki i desetak obrta, u kojima radi najmanje 500 ljudi, a ostvaruje se godišnji prihod veći od 360 milijuna kuna
Otkad su 1996. godine u blizini otoka Iža postavljeni prvi kavezi za uzgoj tuna, počelo je intenzivnije koncesioniranje morskih površina za potrebe marikulture. Uzgoj morske ribe i prije je bio poznat, pionirske korake godinama je ostvarivao zadarski Cenmar, od mrijestilišta u Ninu do uzgoja u Lamjani i nešto kasnije ispod Pašmana kod Košare, piše slobodnadalmacija.hr
Proizvodnja brancina i orade traje već 30 godina, brojni privatnici krenuli su u uzgoj školjaka i bijele ribe. Zadarsko područje tako sada ima najrazvijeniju marikulturu, od uzgoja riba i školjaka žive ne samo veliki kao što su Kala tuna, Cromaris (koji je preuzeo Cenmar), Jadran tuna ili Martinović fish, nego i brojne male tvrtke i obrti kao što su Dalmar iz Pakoštana, Dumboka iz Sali, Iglun comerc iz Posedarja, Limbora iz Tkona, Dagnja, Convento Albamaris, Bonaca, Duje i Pecten ili PZ Paklenica.
Na uzgoju i od uzgoja živi ukupno petnaestak tvrtki i desetak obrta, u kojima radi najmanje 500 ljudi, a ostvaruje se godišnji prihod veći od 360 milijuna kuna. Tunu uzgajaju Kali tuna i Jadran tuna, koji sada imaju koncesiju za godišnji uzgoj 4970 tona te ribe. Upravo je u postupku koncesioniranje još šest polja za Kali tunu za uzgoj još 3000 tona. Bijelu ribu uzgaja osam tvrtki, a oni imaju dozvolu za uzgoj 4885 tona ribe. Uzgojem školjaka bavi se 15 uzgajivača na površini od 148.000 četvornih metara, a godišnje mogu proizvesti 1235 tona.
Zadarska je županija prije devet godina izradila studiju korištenja i zaštite mora i podmorja, a u Županijskom prostornom planu utvrđene su tri zone s područjima u kojima je moguće uzgajati školjke ili ribe te zone u kojima to nije moguće.
Sada je za potrebe marikulture koncesionirano oko 1,5 milijuna četvornih metara mora, a to je samo oko dva promila morske površine Zadarske županije. Velik je interes za novim područjima pa bi trebalo pokrenut postupak izmjene Županijskog prostornog plana, u koji se ucrtavaju zone za marikulturu, jer su dosadašnje već gotovo potpuno iskorištene − kaže Jere Uroda, županijski pročelnik za marikulturu.
Za sva uzgajališta kapaciteta više od 50 tona ribe obvezna je ne samo izrada studija utjecaja na okoliš, nego se provodi i stalni nadzor. Sve dosadašnje analize, kaže Uroda, nisu pokazale odstupanja od dopuštenih kriterija ni na jednom uzgajalištu riba.
SD/eZd
