Radne knjižice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju
postaju prošlost, no u međuvremenu će biti još podosta onih koji će
gladni posla i novih znanja završiti različite programe edukacije ne bi
li si tako priskrbili još koju crticu u životopisu sročenom u radnoj
knjižnici. Problem je, međutim, što se ma koliko god vas nekim oglasom
vabili da baš kod njih završite dodatnu edukaciju navodeći da se ona
upisuje u radnu knjižicu, u tu javnu ispravu ne upisuju svi podaci o
obrazovanju.
Premda mogućnost upisa u radnu knjižicu, koju nude mnoga učilišta,
centri, agencije, škole i slično po završetku različitih programa,
tečajeva, radionica i seminara, navodeći neizbježnu verificiranost
programa, nije jedino zbog čega će ljudi odlučiti završiti neku takvu
edukaciju, sasvim je sigurno da ona predstavlja dobar dio motivacije i
kao takva je izvrstan dio reklamne strategije. Međutim, nakon plaćene i
položene edukacije, mnogi polaznici ostanu nemalo iznenađeni kad im u
nadležnom uredu kažu da to po pitanju radne knjižice ne znači ništa, pri
čemu najčešće ne daju jasno objašnjenje zašto je tome tako, kao ni
odgovor ima li ta edukacija kakvog značenja pri zapošljavanju.
Takav postupak nije prihvatljiv, kažu u Ministarstvu rada i objašnjavaju
da ovlaštena službena osoba u nadležnom županijskom uredu zadužena za
procjenu što će upisati, a što ne u radnu knjižicu, dužna stranku
usmeno obavijestiti o razlozima neupisivanja, kao i o mogućnosti da
potencijalnom poslodavcu predoči uvjerenje koje ima kao dokaz završetka
određene edukacije jer ni sama radna knjižica nije zapravo izvorno
dokazno sredstvo za u nju upisane podatke. Način upisa u radnu knjižicu
uređen je Zakonom o radu i Pravilnikom o radnoj knjižici,
čije će se odredbe primjenjivati do dana pristupanja Hrvatske EU, a
tada prestaje važiti odredba članka 291. Zakona o radu, pa radna
knjižica prestaje biti javna isprava i neće se više izdavati, navode u
kabinetu resornog ministra Miranda Mrsića.
Također smatraju da spomenute okolnosti zapravo nisu ni bitne za
traženje zaposlenja podnošenjem ponuda ili javljanjem na natječaj kod
određenog poslodavca, a niti u postupcima posredovanja pri
zapošljavanju. Naime, Hrvatski zavod za zapošljavanje
od nezaposlene osobe ili tražitelja zaposlenja prikuplja i evidentira
sve podatke o znanjima i vještinama stečenim bilo formalnim, bilo
neformalnim obrazovanjem, koje su relevantne za uspješno posredovanje
pri zapošljavanju.
Tu se zapravo postavlja pitanje, čemu onda radna knjižica uopće služi,
ali ona je važna za dokazivanje prava iz mirovinskog i zdravstvenog
osiguranja te osiguranja u slučaju nezaposlenosti. No s druge strane tu
indirektno dolazimo i do nejednakog statusa formalnog i neformalnog
obrazovanja pogotovo u kontekstu toliko izlizane floskule zemlje znanja
koja istovremeno poziva, ali i ne pokazuje dovoljno razumijevanja niti
ozbiljno cijeni važnost potrebe cjeloživotnog učenja i obrazovanja.
U radnu knjižicu, naime, ‘obavezno se upisuju samo podaci o programima
koji su dio formalnog obrazovanja i izvode se temeljem odobrenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta’, objašnjava Mile Živčić, pomoćnik ravnatelja u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih:
‘Ako je riječ, primjerice, o nekom tečaju, pretpostavljam da taj
program nije prošao postupak odobrenja i zato se on ne smatra dijelom
formalnog obrazovanja sukladno Zakonu o obrazovanju odraslih, koji govori o formalnom i neformalnom obrazovanju’.
Kvaka je u tome da bi polaznici trebali vidjeti kamo pripada ustanova
kod koje kane završiti edukaciju, naime, kako kaže Živčić, ‘formalno
obrazovanje mogu provoditi isključivo ustanove osnovane sukladno Zakonu o
ustanovama i da bi neki program obrazovanja postao dio formalnog
obrazovanja, on mora proći propisani postupak: potrebno je na njega
ishoditi pozitivno mišljenje Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih,
a na kraju i od Ministarstva Rješenje o odobrenju izvođenja navedenog
programa, kojemu prethodi dokazivanje ispunjenosti uvjeta za izvođenje
navedenog programa i tek nakon te procedure ustanova može započeti s
upisom polaznika i izdavanjem javne isprave, koja se upisuje u radnu
knjižicu – s klasom i urbrojem Rješenja o odobrenju’.
Prema istraživanju EduCentra u suradnji s portalom MojPosao,
pokazalo se da se i poslodavci i posloprimci slažu da je dodatno
obrazovanje jako važno za profesionalni razvoj. Čak 85 posto
poslodavaca izjavilo je da dodatne edukacije kandidata za radno mjesto
utječu na njihovu odluku prilikom zapošljavanja. Vezano uz upis
završenog programa u radnu knjižicu, pokazalo se da je ta mogućnost
važan element za 79 posto posloprimaca u odnosu na 46 posto poslodavaca.
‘Neformalno obrazovanje – tečajeve, seminare, razna osposobljavanja i
slično– mogu provoditi različite institucije: ustanove, trgovačka
društva, udruge, vjerske zajednice, političke organizacije i tako dalje,
a nakon takve vrste obrazovanja ne izdaje se javna isprava i ne upisuje
se u radnu knjižicu’, objašnjava Živčić. No, usprkos tome, mnogi navode
da se njihovi programi po završetku upisuju u radnu knjižicu što je
evidentno kršenje zakona pa pitamo tko kontrolira i kažnjava one koji ne
poštuju propise.
‘Isključivo izvođenje programa formalnog obrazovanja podliježe stručnom
nadzoru Agencije i inspekcijskom nadzoru Ministarstva, čime su zaštićena
prava polaznika i osigurana kontrola kvalitete programa’, navodi
Živčić. S obzirom, dakle, da one koje pri oglašavanju upisa navode i
upis u radnu knjižicu ne nadzire nitko iz ministarstva, ni agencije,
ispada da oni svoju kasu mogu bezbrižno puniti, a polaznici razbijati
glavu nad plaćenom edukacijom za koju su mislili da će se isplatiti.
No, i tome se možda može doskočiti, naime, Živčić upozorava da ‘oni koji
to čine, dovode u zabludu potencijalne polaznike i krše one propise
koji i inače zabranjuju neistinito reklamiranje’. S druge strane, za
zavaravajuće oglašavanje ne postoje zapravo prave kazne, a na nadzoru se
u tom području tek radi što najbolje znaju potrošačke udruge, koje
uvijek i iznova napominju da bi i potrošači, što se ovdje odnosi i na
polaznike različitih edukativnih programa, trebali i sami provjeriti o
čemu je riječ i tako smanjiti mognćnost zablude.
