Nenad Kurtović upozorava građane da ne prelaze na tzv. pretplatna brojila
Može li kupovanje
struje na bonove racionalizirati potrošnju, pitanje je koje se nameće
otkako je u javnost izišla informacija o izvjesnom poskupljenju
električne energije, piše slobodnadalmacija.hr
Iz Hrvatske elektroprivrede učestalo spominju pretplatna brojila koja
rade na bonove kao jedan od načina kontrole potrošnje struje, pogotovo u
objektima koji se iznajmljuju, no ništa ne govore o manjkavostima tog
tarifnog, takozvanog narančastog modela. Iako bi za iznajmljivače stanova i turističkih apartmana doista bilo
idealno na taj način “nadgledati” potrošnju, treba uzeti u obzir da će
oni kojima ispostave račun struju na kraju platiti čak 43 posto skuplje
nego što je, primjerice, plaćaju oni koji pripadaju “bijelom”
dvotarifnome modelu (62 posto kućanstava u Hrvatskoj, op. a.).
Naime, cijena kilovatsata kod ovog pretplatnog modela je 1,16 kuna za sve količine
potrošnje, a u dvotarifnom je 0,81 kunu. S prepaid brojilom godišnji
trošak struje veći je za čak 2445 kuna. Stoga nije čudno da ga u
Hrvatskoj ima samo stotinjak kućanstava. − Riječ je uglavnom o socijalnim slučajevima kojima netko drugi podmiruje račune za električnu energiju, pa ih se kupnjom bonova ograničava u potrošnji – kaže Nenad Kurtović, član Savjeta za zaštitu potrošača pri Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA).
Osim toga, nije na odmet spomenuti ni da ugradnja prepaid brojila košta,
i to najmanje 2000 do 5500 kuna, ovisno o kvaliteti tih uređaja i
preinakama na ormariću za struju, koje je također potrebno napraviti.
− Brojila se, naravno, nabavljaju od HEP-a. Ako se to uzme u obzir, kao i
činjenica da bi HEP, kad bi se 1,3 milijuna kućanstava iz dvotarifnog
modela prebacilo na pretplatna brojila zaradio dvije milijarde kuna,
nije čudno što propagiraju ovaj tarifni model. Kad bi se distributer odlučio na promjenu tarifnih stavki, odnosno snizio cijenu kilovatsata za ovakav način potrošnje, ljudima bi se potrošnja na
bonove svakako isplatila, no do toga, prema informacijama koje imam,
zasad neće doći – kaže Kurtović.
Apsurd je, dodaje naš sugovornik, i to što se bonovi za prepaid brojila mogu kupiti
samo u HEP-u. Tako su mu se, kaže, socijalni slučajevi iz Kaštela
kojima su ugrađena ova brojila žalili da, kad idu u Split kupiti bon od
50 kuna, moraju potrošiti još 20 kuna za autobusnu kartu. Suludo je i
kako vodstvo HEP-a u izjavama za javnost brka prepaid i digitalna,
takozvana “smart” brojila, koja su nešto sasvim drugo, a u Hrvatskoj ih
je danas ugrađeno oko 250.000.
− Zovu ih “pametna brojila” jer se mogu daljinski očitavati i
isključivati. Iako ne rade na bonove, korisnik i s njima može
racionalizirati svoju potrošnju, i to na način da s HEP-om dogovori da
ga, primjerice, na 500 kuna isključe, naravno, uz nekoliko upozorenja da
se približava tom iznosu. Novim potrošačima HEP već sada ugrađuje samo takva brojila, a do 2020.
godine, sukladno propisima EU-a, morat će ih osigurati svim korisnicima –
objašnjava Kurtović.
SD/eZd
