Na nekoliko primjera istražili smo kakva je situacija u zemljama koje imaju nešto dulju demokratsku tradiciju od nas, poput Francuska i Njemačke, ali i susjednoj Sloveniji
Sa svakom promjenom vlasti u Hrvatskoj piše se i
govori o čistkama onih kadrova u državnim institucijama koji su
privrženi opciji koja je poražena na izborima.
Na nekoliko primjera
istražili smo kakva je situacija u zemljama koje imaju nešto dulju
demokratsku tradiciju od nas, poput Francuska i Njemačke, ali i
susjednoj Sloveniji
U Francuskoj se većina zapošljavanja u ministarstvima
i tijelima uprave odvija preko natječaja namijenjenih isključivo
službenicima s diplomom javne službe, a konačni im status određuje
ministar ili premijer. Na najviše funkcije u zemlji poput položaja
državnih savjetnika, ravnatelja policije imenuju se osobe prema
diskreciji i odluci predsjednika Republike koji može nominirati i
‘vanjsku’ osobu koja nema diplomu javne službe.
U Njemačkoj s ministrom na funkciju dolaze državni
tajnici, šefovi kabineta i glasnogovornici. Sve ostalo su tzv. beamten,
dakle profesionalni činovnici, koji ne ovise o promjeni vlasti. Također
se ne raspisuje javni natječaj da se zaposli glasnogovornik, nego
ministar ili kancelar/ka samo izaberu kadar i nema nikakve drame.
U Sloveniji je slična situacija kao i u Njemačkoj. S
ministrom kao politički kadar dolazi njegov pomoćnik. I glasnogovornici
ili šefovi ureda za komunikacije politički se imenuju, dok se za ostale
funkcije u tijelima državne uprave raspisuju natječaji, rečeno nam je u
slovenskom veleposlanstvu u Hrvatskoj.
‘Kod nas taj problem nije reguliran zakonom i ne zna se do koje mjere
seže nepotizam u državnoj upravi’, kaže profesor na Pravnom fakultetu u
Zagrebu Ivan Rimac. Tijekom 90-ih, navodi on, ustalila
se praksa da se na sva mjesta u državnoj upravi zapošljavaju podobni i
poznanici po stranačkom ključu. Sve je počelo, nastavlja, nakon raspada
Jugoslavije kada je nova hrvatska vlast otpustila kompletnu državnu
upravu i dovela nove ljude. Nakon prve promjene vlasti 2000. godine,
uslijedila je nova čistka koja je u neku ruku bila opravdana, ali
kontraproduktivno za dosegnutu razinu profesionalizma. ‘Svaka promjena
značila je i promjenu strukture u ministarstvima’, govori Rimac i dodaje
da takva promjene uzrokuju probleme kompetentnosti u državnoj upravi.
Sve to podrazumijeva, nastavlja on, skupu državnu upravu, veći broj
zaposlenih nego je potrebno i veće troškove.
‘Trebalo bi zakonom definirati koja mjesta su podložna političkom
odabiru i smjeni nakon izbora, a koja se biraju putem natječaja. Za
mjesta koja se biraju putem natječaja trebalo bi odrediti kompetencije i
točno definirati opseg posla’, smatra Rimac. On je mišljenja da bi
takva promjena ipak izazvala ozbiljan socijalni potres u državi, veći
nego bilo koje brodogradilište jer se radi o poduzeću koje je najveći
poslodavac u zemlji.
