Nezavidna kadrovska situacija u većini od osam jadranskih lučkih kapetanija i njihovih ispostava kulminira upravo ovih dana, kad se na pučini i u valama nalazi više od sto tisuća stranih i domaćih nautičara, piše slobodnadalmacija.hr
Usred sezone lova na nadobudne gliseraše, preambiciozne plivače i “vikend-kapetane”, kao i naplate vinjeta kojima se puni državni proračun, u nadležnim lučkim uredima nedostaje inspektora sigurnosti plovidbe, službenika u odjelima pomorskog prometa i djelatnika u ispostavama po manjim mjestima, pa nije čudno da resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić najavljuje zapošljavanje 60 ljudi.
Kako i ne bi kad je, kako doznajemo od pouzdanog izvora iz krugova bliskih Ministarstvu pomorstva, stanje alarmantno jer u pojedinim lučkim ispostavama širom Dalmacije sjede “sezonci” i “honorarci” s primanjima koja im znaju kasniti i po mjesec-dva, a neke su već dulje vremena prazne jer kapetana – nema! Lučke ispostave u Jelsi i Starom Gradu na Hvaru bile su zatvorene još od kraja prošle godine jer su kapetani Mate Zenčić i Milivoj Čubretović i službeno otišli u mirovinu, a sezonskom djelatniku u Jelsi nije produljen ugovor.
Uz suglasnost Ministarstva, obojica iskusnih kapetana do tada su odradila i “produžetak” karijere, jer su već bili u mirovini, a zabrana novih zapošljavanja u državnim službama potpuno je sužavala “manevarski prostor” za angažman njihovih nasljednika.
Poseban su slučaj primjeri iz Dubrovnika i Pule, gdje tamošnje lučke kapetanije već treću, odnosno drugu godinu predvode vršitelji dužnosti Nikola Beusan i Lucio Tolfetti iako prema važećem kolektivnom ugovoru u tom statusu mogu provesti najviše dva mjeseca. Protekle jeseni bio je raspisan i natječaj za novog čelnika dubrovačke Kapetanije i u uži su izbor ušla dvojica kandidata, ali promjene nije bilo.
Nije tajna ni da resorno ministarstvo, odnosno nadležna Uprava za sigurnost plovidbe, već godinama ima problema s ekipiranjem posada na brodovima lučkih kapetanija, jer se potencijalni službenici radije odlučuju za rad na trgovačkim brodovima zbog viših plaća. No, nije problem samo u poslovično tankim državnim buštama i neplaćenim prekovremenim satima, nego i u ostaloj opremi nužnoj za svakodnevni rad, kao što su odore i službeni mobiteli na kojima kronično nedostaje kuna. Velik raskorak, potvrđuje naš izvor, postoji i između plaća lučkih kapetana u Trogiru, Makarskoj, Opatiji, Murteru, Umagu, Rabu ili Vodicama, dakle u najfrekventnijim akvatorijima, i njihovih kolega u znatno “mirnijim” uredima na područjima koja ipak nisu toliko atraktivna nautičarima.
Iako na papiru imaju istu razinu ovlasti i opseg poslova, razlike u primanjima iznose i do 40 posto, da ne govorimo o slučajevima gdje podređeni djelatnici imaju veću plaću i od lučkoga kapetana jer imaju višu stručnu spremu, ali znatno manju odgovornost.
SD/eZd
