Usred HR-depresije, kuna je potvrdila status najčvršće valute u Europi
Tajna moći kune je u deviznoj ponudi utemeljenoj na
inozemnim zajmovima, na prodaji najkvalitetnijih gospodarskih komada
stranim bankama i kompanijama, te na prodaji tisuća privatnih nekretnina
inozemnim kupcima, piše danas.hr
Pobjednica
ljeta 2012. na europskom se deviznom tržištu zna: to je hrvatska kuna,
koja je – unatoč produbljivanju već četverogodišnje gospodarske
depresije u Hrvatskoj i sve slabijem utjecaju ovdašnjeg turizma na BDP –
unazad 80 dana povećala svoju kupovnu moć i prema euru i prema dolaru,
zadržavši status jedne od najprecjenjenijih moneta u svjetskim
razmjerima. Jer na kraju pune turističke sezone je bjelodano da je od
početka srpnja do jučer kupovna moć hrvatske kune na deviznom tržištu
ojačala prema euru za dva posto, a prema dolaru gotovo šest posto (a
samo unazad 50 dana čak 7,5 posto).
Tako je do krajnjeg paradoksa, usred HR-depresije, kuna potvrdila
status najčvršće valute u Europi, ali i famu da je zbog svoje kronične
precijenjenosti (uz koju je gotovo sve uvozno jeftinije od domaćeg)
glavni uzrok mrvljenja industrijske proizvodnje i konkurencijske moći
preostalog izvoza. Stoga je kao pobjednica ljeta 2012. ostala i glavni
čimbenik koji i u najnovijoj rekordnoj turističkoj sezoni većinu koristi
prebacuje inozemnim akterima (vlasnicima, kreditorima, izvoznicima u
Hrvatsku, inozemnim trgovačkim lancima, prijevoznicima i stranim
turoperatorima).
Novi guverner HNB-a Boris Vujčić startao je u svom
mandatu procjenom da će kuna ostati stabilna, jer su devizne rezerve
vrlo visoke (trenutačno iznose više od 12,5 milijardi eura), pa HNB u
hipotetičkom kriznom slučaju svojim rezervama može otkupiti i sve kune u
optjecaju. Nažalost, tajna velike moći hrvatske kune nije ni u jeftinoj
i radišnoj hrvatskoj radnoj snazi, niti u liderskoj inovativnosti i
tehnološkoj superiornosti, pa naposljetku ni u otkrivanju golemih
naftnih zaliha, nego u višegodišnjoj snažnoj deviznoj ponudi,
utemeljenoj na inozemnim zajmovima, na prodaji najkvalitetnijih
gospodarskih komada stranim bankama i kompanijama, te na prodaji tisuća
privatnih nekretnina inozemnim kupcima.
Intenzivno zaduživanje u inozemstvu
Okidač za zaokret prema toj vrsti paradoksalnog (ne)uspjeha bio je
naglo i samorazarajuće naštiman zaokret s blago podcijenjenog prema
visoko precijenjenom tečaju, koji je uspostavljen na startu Vladina
stabilizacijskog programa iz ratnog listopada 1993. Jačanje kune prema
euru osobito je bilo snažno u cijelom razdoblju od 2001. do jeseni 2008.
godine, tijekom kojeg je domaća potrošnja bila osam posto viša od
domaćeg proizvoda, zahvaljujući rasprodaji najkvalitetnijih potencijala
stranim bankama i kompanijama, te intenzivnom zaduživanju u inozemstvu.
Otad tečaj kune varira u uskom rasponu, orijentirajući se prema
tečaju eura prema dolaru, s tim što vlastitu stabilnost od početka zime
do početka ljeta održava prodajnim intervencijama HNB-a i novim
zaduživanjima u inozemstvu (pretežno radi refinanciranja dospjelih rata
vanjskog duga), da bi nove životne sokove kratkoročno crpio tijekom
turističke sezone. Euro je – pod pritiskom sve zamršenije dužničke krize
u eurozoni – nakon višemjesečnog slabljenja, od početka kolovoza i
osobito unazad desetak dana, obnovio uzlet i prema dolaru i prema većini
svjetskih valuta. U tom je kontekstu još paradoksalniji slučaj sve
snažnije kune u sve depresivnijoj hrvatskoj ekonomiji.
Na ponovni uspon eura najsnažnije su utjecale brojne intervencijske
mjere i najave iz Europske središnje banke i iz američkih Federalnih
rezervi: tako je do jučer euro dosegnuo tečaj od 1,31 dolara ili najvišu
tečajnu razinu od početka svibnja. Istodobno je prema švicarskom franku
skočio na najvišu razinu u zadnjih osam mjeseci, jer se eurom trgovalo
po 1,218 franaka, a zabilježio je i najvišu razinu prema jenu u zadnja
četiri mjeseca od 102,24 jena. Samo od početka rujna euro je ojačao
četiri posto prema dolaru, pri čemu su mu glavnu podršku pružili ESB-ov
program kupovine obveznica prezaduženih članica eurozone i povoljna
odluka njemačkog ustavnog suda o financiranju kriznog fonda eurozone.
Većina burzovnih analitičara – kako navodi Reuters – procjenjuje da bi u
iduća dva tjedna jedan euro mogao dosegnuti i tečaj od 1,35 dolara i na
tom se plafonu zadržati ne bude li novih financijskih potresa na
burzama, piše Novi list.
U sjeni velike burzovne igre na svjetskoj i europskoj sceni, i
hrvatska će kuna najvjerojatnije zadržati stabilnu precijenjenost i u
iduća tri-četiri mjeseca, tijekom kojih Hrvatskoj na otplatu dospijevaju
‘manji’ obroci vanjskog duga s kamatama: u četvrtom tromjesečju u
iznosu od 4,1 milijardu eura, a u prvom tromjesečju 2013. u iznosu od
dvije milijarde eura.
danas.hr/eZd
