Radnici Dine i Diokija konačno su dočekali svjetlo na kraju tunela. Krenula je isplata zaostalih plaća nakon što je turski Čališkan na račun uplatio dogovorenih 5 milijuna eura predujma. Radnike sad čeka podmirivanje nagomilanih dugova, no u Omišlju su zadovoljni jer sprema se nastavak proizvodnje. Na Žitnjaku žaljenje zbog drugačijih planova.
Blokirali su krčki most, pogon na Žitnjaku, štrajkali glađu, a na izmaku snaga prijetili ostavljanjem opasnih kemikalija bez nadzora. Nakon godinu dana sedamstotinjak radnika Diokija i Dine konačno je dočekalo kraj agonije.
“Radnici koji su u Zagrebačkoj banci, dakle banka koja je primila novce od Turaka, zovu me od jutros i kažu mi da su im novci sjeli na račune.Raspoloženje je ono, nevjerica”, rekao je sindikalni predstavnik u Diokiju Mladen Matić.
U Omišlju je dobre vijesti radnicima prenio njihov predstavnik u Nadzornom odboru Predrag Mihaljević.
“Radi se o šest zaostalih plaća iz ove godine i dvije trećine plaće za 12. mjesec prošle godine. Mogu reći da sam zadovoljan, koliko god je važna ta isplata plaća, isto tako je važno da je s uplatom avansa turski investitor na neki način dokazao svoju vjerodostojnost i ozbiljnost i isto tako, evo ga, prema najavama iz Uprave, već sljedeći tjedan kreću pripreme za početak proizvodnje”, rekao nam je Mihaljević.
S turskim investitorom potpisan je ugovor o pokretanju prerade polietilena koja bi u Omišlju mogla početi kroz mjesec i pol dana. No, Mihaljević podsjeća:
“Ne ovisi sada samo o partneru, nego ovisi i o drugom dijelu garancije ili jamstva koje je dano iz Vlade, a to je prodaja vlastite imovine, posebno terena za gradnju LNG Terminala. Koliko čujemo i to ide jako dobro”, kaže Mihaljević.
Na Žitnjaku su djelomično zadovoljni raspletom agonije Dioki grupe koju su petorica radnika pokušala okončati i višednevnim štrajkom glađu na vrhu pogona pod vedrim nebom. Jedan od njih Bojan Kovačić od četiri i pol plaće namjerava vratiti dugove i platiti račune. A onda nova neizvjesnost, jer Dioki kreće u restrukturiranje. Nakon 25 godina u tvrtki, rezigniran je zbog mogućeg ishoda.
“Jedno što je sigurno, pogoni etilena i polietilena koji su nosili kompletan Dioki, najvjerojatnije idu u zatvaranje i zbrinjavanje radnika. Nažalost, borili smo se prvenstveno za pokretanje proizvodnje, od toga očito nema ništa, a sada nam ostaje borba za otpremnine i zaostale plaće koje će se nagomilati kroz ovo vrijeme, a to će sigurno potrajati još mjesec, dva ili tri”, ističe Kovačić.
Iz Uprave to potvrđuju, no poručuju i da nakon restrukturiranja u preostalim kapacitetima predviđaju proizvodnju u vrijednosti od 160 do 200 milijuna eura, uglavnom namijenjenu izvozu.
