Izvještajima s briselske tribine Think Tank Dialogue, na kojoj su uz
J. M. Barrosa i Hermana Van Rompuya sudjelovali i direktori vodećih
analitičkih instituta Breugela, IFRI-a i Friends of Europe, ponovo se
razbuktala debata o tome da li je vrijeme za zaokret od politike
štednje. Prema reakcijama iz Berlina nije, ali možda je napukla
jedinstvena fronta koju je diktirala Njemačka.
Unaprijed postavljena tema odnosila se na Europu na raskršću i pred
izborom – prema federalizmu ili prema fragmentaciji. Moment sile
federalizma gradi se na bankovnoj, fiskalnoj i političkoj integraciji.
Istodobno, dok elite konstruiraju federaciju, među građanima se javljaju
veliki otpori zbližavanju. Različitih su političkih boja, ali
zajedničkog nazivnika antieuropeizma. Taj razbuđeni sentiment uglavnom
politički artikuliraju populističke stranke. S jedne strane, vlade
zemalja članica, kako bi realizirale nacionalne interese stupaju u jače
integracije, na drugoj strani to se sudara s antieuropeizmom i
populističkim strankama koje iskorištavaju trenutak, a sve se odvija u
teškoj ekonomskoj krizi koja razjeda socijalno tkivo Europe pa sve to
dovodi do velikog rizika fragmentizacije.
Glavni govornik bio je J. M. Barroso. On je rekao da su mjere štednje
“bazično i bitno bile dobre”, ali da su dosegnule svoje granice i da se
sada može ponovo pregovarati o ritmu njihove realizacije. Da bi mjere
bile uspješne, moraju imati i političku podršku, dakle vlada zemalja i
podršku građana. Unija bi trebala “kombinirati”, rekao je, “neophodne
korekcije u javnim financijama”, zajedno s mjerama rasta. “Ne možemo
birati – rast ili mjere”, nego moramo naći “pravu mjeru”. Spomenuo je i
podjelu na sjever i jug, na jezgru i perfieriju eurozone.
Dok je Barroso to iznosio u Bruxellesu, u New Yorku je povjerenik za
ekonomiju Rehn rekao da “EK čuje apele da se prekine s politikom
stezanja remena”. Također, od Komisijinih diplomata čuje se da će se
svoj fokus pomaknuti prema snižavanju inflacijske stope i poticanju
izgleda za makar skroman rast u zoni eura. Čuje se da bi ECB mogao
dodatno sniziti svoju ključnu kamatu. Usto, očekuje se da će EK
Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj dodatno produljiti rok za sređivanje
obveza.
Stekao se dojam da se EK pomalo iznenadila golemim odjekom Barrosovih
izjava, ali i preplašila negativnih reakcija iz Njemačke. Ministar
vanjskih poslova Westerwelle “ne razumije” to što “predsjednik EK želi
nanovo zadužiti”. Šef CDU-a u EP-u Herbert Reul rekao je da “predsjednik
EK-a dovodi euro u pitanje”. Sljedeći dan, ured predsjednika Komisije
dao je transkript njegova govora sa tribine.
Barroso je dio o “granicama štednje” kontekstualizirao. Za njega,
krizu su generirali neodgovorna financijska tržišta i nacionalni
supervizori koji su dozvolili divljanje javnog duga. EU pokušava to
popraviti. Uvodi, npr. jedinstveni kontrolni mehanizam. “Tu napredujemo,
ali to nije progres koji bi nešto značio nezaposlenim Europljanima.
Zato je svoje granice dosegnula i ta politika kojom postavljamo Europu
na zdrave noge smanjujući podivljali javni dug, da bismo postali
konkurentniji i opet počeli rasti. Lekcija koju nismo do kraja shvatili
jest da rast na dugu nije zdrav i održiv, a mi trebao zdravlje i
održivost”.
Ali, rekao je Barroso, “zemlje članice moraju objasniti građanima
smisao tih mjera”. Neodrživo je da južne države ne vide da su same
stvorile svoj problem, i da za njih optužuju Berlin, MMF ili Bruxelles.
“Ali, moralno je neprihvatljiv i stav nekih sjevernih zemalja prema
južnima kao urođeno nekompetentnima”, rekao je. Kao primjer da strogost
oko financija i sređivanje kuće pomaže, naveo je primjer Irske i, u
manjoj mjeri, Portugala.
