Bila je ovo godina Predstečajnih nagodbi. Vlada Zorana Milanovića
predstavila je koncept predstečajnih nagodbi kao posljednju slamku spasa
koja je trebala doprinijeti oporavku posrnulog gospodarstva.
Koncept je bio jednostavan.
Perspektivnim tvrtkama omogućio bi se otpis dijela dugova, Dio
dugova prema državi i vjerovnicima rješio bi se u ratama sljedećih
nekoliko godina. Predstečajne nagodbe podrazumijevale su i očuvanje radnih mjesta, eventualno otvaranje novih i novi start za tvrtke.
Liniću dano diskrecijsko pravo i prevelike ovlasti
Naravno ispalo je sasvim drugačije od očekivanog. Odmah je postalo jasno da kontroverzni Slavko Linić
preko svog ministarstva financija ima prevelike ovlasti u odlučivanju
koga će spasiti a koga neće. Umjesto jasno određenih kriterija,
Ministarstvo financija dobilo je diskrecijsko pravo odrediti hoće li
nekoj tvrtki oprostiti 70, 60 ili možda 30 posto duga ili možda neće
uopće opraštati ništa.
U početku se Ministarstvo financija krilo iza floskule da visina
otpisanog duga ovisi o broju zaposlenih, no slučajevi koji su uslijedili
pokazali kako ni to nije presudni kriterij već isključivo dobra ili loša volja samog Linića ili njegovih ljudi, ali i prijateljstva.
S druge strane Zakon je bio prepun rupa, kroz koje su se
provlačili raznorazni tajkuni skloni aktualnoj vlasti, ali i neki
snalažljivi poduzetnici upitnog morala.
Sporna jamstva
Pojavio se problem jamstava, odnosno vlasnici tvrtki prikazivali su preko bankarskih jamstava povezanih tvrtki da su zapravo oni sami sebi najveći dužnici. U počecima je to bilo bitno zbog glasova na kraju predstečajne nagodbe gdje bi vlasnici tvrtke sami odlučivali o konceptu restrukturiranja tvrtke.
Ninoslav Pavić koristio je jamstva da iznos osporenih tražbina ne
bi prešao 25 posto jer bi se u tom slučaju Predstečajna nagodba
prekinula. Tako je Pavićev EPH imao realni dug prema državi i bankama
više od pola milijardi, a tvrtke kćeri mu potražuju 1,2 milijardi kuna po jamstvima. Odnosno ispada da je sam sebi bio najveći vjerovnik.
Nelogičnosti je bilo mnogo, tako da nije bilo iznenađenje kada se slučaj Predstečajnih nagodbi našao na Ustavnom sudu, da je tijekom ljeta izmijenjen sam Zakon te da smo se u ovoj predstečajnoj 2013. godini upoznali sa sucem kao što je Mislav Kolakušić.
Radili na Zakonu dvije godine i odmah 4 izmjene!?
“Predbačeno mi je da rušim zakon koji je spas gospodarstva i radnih
mjesta, te da je na zakonu 10 mjeseci radilo 500 stručnjaka. Utvrditi
radi li se o dobrom ili izuzetno lošem zakonu, najlakše je ako
razmotrimo činjenice da ga je Vlada RH Uredbom skoro cijelog izmijenila
mjesec dana nakon donošenja, te u godinu dana još 2 puta, a sada je u
najavi i četvrta izmjena”, rekao je sudac Kolakušić u nedavnom razgovoru za Index.
Predstečajne nagodbe mnogi su poduzetnici vidjeli kao priliku za
vlastiti financijski probitak iako nad njihovim tvrtkama nije “visio
mač” stečaja. Naravno, bila je riječ o Linićevim prijateljima kao što je
Vladimir Minovski iz Taxi Cammea.
Slučaj Cammeo: Obnovio vozni park, a oproštene mu i kazne!
Minovski je tvrdio za Index da zahtjev za predstečajnom nagodbom
nije pokrenut zato jer je to bio jedini “pojas za spašavanje” već zato
jer su vidjeli kao dobru mogućnost da konsolidacijom i potrebnim
restrukturiranjem dobiju “određen vjetar u leđa”. Država je u
predstečajnom postupku oprostila tvrtki Taxi Cammeo ogromnih 7,5
milijuna kuna, a za to vrijeme Minovski je obnovio cjelokupni vozni
park. Oproštene su mu i kazne Državnog inspektorata!
Porezna je uprava u predstečajnoj nagodbi za Cameo d.o.o. otpisala
50 posto duga, dok preostali iznos ide na otplatu na 60 mjeseci uz
kamatnu stopu od 4,5 posto godišnje uz poček od jedne godine. Mnogi su
uvjereni kako se Cammeo našao o povlaštenom položaju.
Slučaj Pavić: Keep in Tač
Ninoslav Pavić također spada u red prijatelja ove vlasti. Uostalom u
trenutku kada su ga banke pritisnule kao bi naplatili pola milijarde
kuna duga blokada EPH računa trajala je toliko dugo koliko je Paviću
trebalo da napiše na komadiću papira da želi Predstečajnu nagodbu, a
Liniću da mu istu odobri.
Računom EPH koji je ukazom Porezne uprave odnosno FINA-e oslobođen
odnosno deblokiran nastavilo se poslovati kao i prije blokade. Štoviše Pavić je nastavio plaćati leasing dva skupocjena Mercedesa tvrdeći da su mu nužni za poslovanje.
Medijska scena u Hrvatskoj našla se u shizofrenoj situaciji. Država spašava EPH medije, Pavić se tajno nalazi s premijerom Zoranom Milanovićem u restoranu Tač, a većina medija pravi se da se zapravo ne događa ništa sporno.
Za mnoge ovo je bio konačni znak kako je Linić sa svojim Ministarstvom
financija postao najmoćnija osoba u državi. Osoba koje se ostali boje.
Okretanje glave u drugom smjeru
Index je pisao o sumnjivim predstečajnim nagodbama pa je tako niz članaka objavljen o spornim nagodbama za EPH (koji je još u tijeku) te za Cammeo, no bilo je tu i drugih.
Predstečajna nagodba TOZ Penkala d.d. još je jedan primjer kako su
predstečajne nagodbe sve samo ne idealno rješenje. U slučaju TOZ Penkale
radi o tome da su određenoj grupi ljudi priznate sumnjive tražbine po jamstvima te im je tako osigurana prevlast u glasanju. Ministarstvo financija znalo je od prvog dana što se događa no nisu reagirali. Ostale su kaznene prijave i posao za DORH.
Među tvrtkama, koje žele iskoristiti pogodnosti Predstečajne nagodbe ministra financija Slavka Linića, pojavila se i tvrtka “Fio & D “, Dragana Boljata iz Splita
koja je već godinama u sporu s tvrtkom Industrogradnja zbog vlasništva
nad hotelom Croatia u Dugoj Uvali. U predstečajnoj nagodbi Boljat od
države traži da u cijelosti otpišu kamate, a da se glavnica isplaćuje
sljedeće četiri godine uz kamatnu stopu od 4,5 posto. Zanimljiva je
činjenica kako u predstečajnoj nagodbi stoji da tvrtka Fio&D misli i
dalje zarađivati na Hotelu, te tako vraćati dug, s obzirom da se svo
poslovanje ove tvrtke bazira upravo na poslovanju tog objekta. A hotel
zapravo nije njihov.
Uspon i pad suca Kolakušića
Pratili smo i predstečajnu nagodbu za Industrogradnju.
Sudac Kolakušić, koji je vodio postupak smatra da se u predstečajnom
postupku dužnik nalazi u puno povoljnijoj, odnosno neravnopravnoj
tržišnoj utakmici sa svojim vjerovnicima. Isto tako postavlja se i
pitanje zašto bi itko u Hrvatskoj platio svoj dug kada već može
pokrenuti postupak predstečajne nagodbe i otpisati većinu duga.
Sudac Kolakušić vodio je i predstečajnu nagodbu Dalekovoda.
“Sud je utvrdio da su povezana društva dužnika i financijske
institucije u ovom postupku prijavile potraživanje u iznosu od 1.4
milijarde kuna (46.7 posto ukupnih tražbina i glasova), a koja nisu
nastala do otvaranja predstečajne nagodbe, odnosno potraživanja u iznosu
od 306 milijuna kuna za koja se razlučni vjerovnici nisu odrekli prava
na odvojeno namirenje”, stoji u obrazloženju presude u kojem se dodaje
da se na ovakav način htjelo omogućiti glasanje za restrukturiranje
dužnika i kojim su trebali biti stavljeni u povoljnu poziciju u odnosu
na ostale dužnike”, stajalo je u presudi suca Kolakušića. Obje presude
suca Kolakušića pale su na visokom trgovačkom sudu. Zajedničko u oba
obrazloženja je da je sudac Kolakušić izašao izvan svojih ovlaštenja.
Bruxelles oprezan
“Sud ne može drugačije odlučiti o priznavanju tražbina jer mu takva
ovlast nije dana odredbama Zakona o predstečajnom postupku”, stajalo je
u obrazloženju Trgovačkog suda koji je srušio presudu suca Kolakušića.
Iako
se Linić i Milanović svim silama trude dokazati da su predstečajne
nagodbe sasvim legitimne, normalne i dobrodošle za gospodarstvo Hrvatske
s tim se ne slažu iz Europske komisije. Naime službeni Bruxelles
suzdržao se od službene ocjene Zakona o predstečajnoj nagodbi no jasno
su poručili da bi se otpis dugova nekom poduzeću mogao tretirati kao
nedopuštene državne potpore u slučajevima onih tvrtki kojima je država
otpisala veći iznos nego ostali privatni vjerovnici.
“Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne može
ocjenjivati generalno, nego da bi se u svakom pojedinačnom slučaju
otpisa državnih dugova moralo analizirati jesu li se javne vlasti
ponašale u skladu tržišnim načelima kreditiranja”, tvrdi Europska komisija.
Nije im dosta oprosta dat će im Linić i kredite?
S druge strane po podacima Ministarstva financija, dosadašnjim
postupcima predstečajnih nagodbi sačuvano je više od 15 tisuća radnih
mjesta, za oko 800 poduzetnika vjerovnici su prihvatili plan
financijskog restrukturiranja i očekuje se sklapanje nagodbe pred
nadležnim trgovačkim sudom, od čega je do sada pred tim sudovima
predstečajna nagodba sklopljena u više od 200 predmeta.
Štoviše Linić sada tvrtkama koje su izašle iz predstečajne nagodbe
obećava povoljne kredite HBOR-a kao da nije dosta milijardi kuna koje su
im oproštene.
Na kraju ostaje gorak okus.
Osim činjenice da su poduzetnici skloni Liniću&Milanoviću riješili
veliki dio svojih financijskih problema, tu su i drugi problemi koji će
se tek vidjeti u budućnosti.
Loše uprave ostaju: Radića će i dalje mučiti vjetrovi
Sasvim je jasno da su ovakvim zakonom u Hrvatskoj nagrađene one
tvrtke koje se nisu držale Zakona i koje nisu plaćale državi. Time je
poslana jasna poruka tvrtkama koje su do sada radile uredno da to ne
moraju raditi u budućnosti. Zašto bi plaćali svoje obveze na vrijeme,
ako to nije radila njihova konkurencija i za to je bila nagrađena?
Druga posljedica ovog Zakona koji je po svojoj štetnosti veći i od
onog za Pretvorbu i privatizaciju je činjenica da Uprave koje su dovele
do katastrofalnih financijskih stanja su i dalje ostale na čelu tvrtki.
Što građanima vrijedi izjava Jure Radića da je njegovu karijeru i tvrtku
spasio Slavko Linić.
Mostograditelj Radić, čovjek kojeg već godinama muče vjetrovi,
ostao je na svojoj poziciji, dugovi su mu oprošteni i sada Hrvatska može
od njega očekivati poslovni uzlet, dodatna zapošljavanje i investicije?
Podsjetimo kako je Radićeva tvrtka u doba HDZ-a dobivala gotovo svaki
veći državni projekt, da bi se uslijed toga našla u gotovo nepremostivim
problemima.
Selidba na stranice Crne kronike
U svakom slučaju o predstečajnim nagodbama pisat će se još godinama
u rubrikama Crne kronike kroz suđenja i na gospodarstvenim stranicama
razgovora s poduzetnicima kojima je država pomogla da opet propadnu.
