Hrvatska spada u skupinu zemalja članica s najnižom minimalnom plaćom. Ona iznosi 372 eura, dok, primjerice, naši susjedi Slovenci imaju 784 eura, a oni najviše pogođeni krizom, Grci, 684 eura
U vrijeme alarmantno visoke stope nezaposlenosti, imati posao znači luksuz. I dok je svakako važno omogućiti ljudima da rade, nerijetko u sjeni ostaju oni koji imaju nesiguran posao i svakodnevno se bore za život s niskim primanjima. Minimalna plaća je bitno socijalno pitanje za sve sudionike u svijetu rada, no je li dovoljna za samostalno preživljavanje? Europska gospodarstva se međusobno jako razlikuju, a paralelno s tim, variraju i minimalne plaće u svakoj od država, ali i troškovi života.
Razlike od države do države unutar same Europske unije su ogromne. Nejednakost se najbolje
ogleda u visini minimalne plaće. Najveću u EU-u ima Luksemburg, 1.874
eura, dok Rumunjska ima gotovo 12 puta manju; tek 157,5 eura. Šest
zemalja članica ima minimalnu plaću veću od 1.000 eura, dok ih 10 ima
ispod 400 eura. Minimalne plaće su izražene u bruto iznosima.
Hrvatska spada u skupinu zemalja članica s najnižom minimalnom plaćom.
Ona iznosi 372 eura, dok, primjerice, naši susjedi Slovenci imaju 784
eura, a oni najviše pogođeni krizom, Grci, 684 eura.
Minimalne plaće su u pravilu određene zakonom. Međutim, u nekim
slučajevima su utvrđene kolektivnim ugovorima. Taj iznos nije nužno
ažurirati svake godine niti prilagodba uvijek rezultira povećanjem
plaća. Valja naglasiti da ne postoji precizan način da se usporede
plaće. Paritet kupovne moći ispravlja razlike u prosječnim troškovima
života između zemalja, ali ne uzima u obzir moguće varijacije u
cijenama između gradova unutar iste zemlje ili neke druge čimbenike,
poput broja djece u kućanstvima ili troškova školovanja.
Tako Danska, Finska, Italija, Austrija i Švedska nemaju minimalnu plaću
na nacionalnoj osnovi, ali ipak imaju minimalne stope utvrđene
kolektivnim ugovorima koji zajedno pokrivaju visok udio radno sposobnog
stanovništva.
I u Francuskoj postoje vrlo politizirani sindikati koji su se izborili
da primanja slabo plaćenih radnika budu na razumnoj razini. Njihov
smisao za kolektivno pregovaranje dijelom proizlazi iz njihova
sveprisutnog utjecaja u francuskom društvu. No unatoč snazi sindikata u
Francuskoj i drugdje, sve je manje sindikalnih članova diljem Zapadne
Europe. Razlog tomu je što je teška industrija u stalnom padu u Europi i
većinom je preseljena na azijski kontinent.
U usporedbi sa Zapadnom Europom, istočnoeuropske zemlje članice imaju
izrazito nisku minimalnu plaću, ali valja naglasiti da je ona još znatno
porasla nakon pada komunizma.
Nakon Njemačke, koja je odlučila uvesti minimalnu plaću od 1. siječnja
2015, švicarski građani će o tome odlučivati 18. svibnja. Minimalna
plaća u Švicarskoj bi, ako građani odluče tako, bila četiri tisuće
franaka, odnosno 3.281 euro i kao takva bi bila najveća u svijetu, a ne
samo na europskom kontinentu. Što bi za to dali tekstilni radnici iz
Kambodže kojima je 115 eura mjesečno nedostižno?
