Kada će Barack Obama u
utorak navečer po mjesnom vremenu pred prepunim Kongresom govoriti o
stanju nacije, njegove riječi bit će rezultat nekoliko tjedana teškog
rada skupine njegovih “speechwritera” – pisaca govora.
“Golem je to posao. Počinje negdje oko Thanksgivinga (kraj
studenoga), kaže Jeff Shesol, koji je bio jedno od pera Billa Clintona, a
radio je i za Obamu 2009. i 2010. godine.
Govor o stanju nacije (State of the Union) događaj je koji novi
velika očekivanja, jedan je od vrhunaca američke političke godine. Obama
prvi nacrt govora želi prije božićnih blagdana.
Bijela kuća trenutno ima devet pisaca govora, neki rade i za prvu
damu Michelle Obamu i za Vijeće nacionalne sigurnosti. U Bijeloj kući, u
zrakoplovu Air Force One, između putovanja i hotela, oni žive ritmom
predsjednika.
Tradicionalno diskretni, “speechwriteri” moraju biti jako
sposobni, u dobroj fizičkoj i mentalnoj snazi te dovoljno skromni i
spremni uvijek ostati u drugom planu.
Znaju, međutim, da je njihov rad u Bijeloj kući ugledna “poslovna
vizitka” i vrlo učinkovita odskočna daska za ostatak karijere u
politici ili u privatnom sektoru.
“Izvanredan je to posao”, rekao je Adam Frankel, koji je bio dio
Obaminih pisaca govora do prije četiri godine. On hvali spisateljske
sposobnosti 44. američkog predsjednika.
“Stvarno je talentiran. Razumije
proces pisanja, poštuje ga. Od početka je vrlo uključen u pisanje
govora”.
Sadašnji glavni pisac govora Cody Keenan (33), udarna snaga u
pripremi govora o stanju nacije, svoj rad uspoređuje s onime vječnog
studenta.
“Radite cijelu noć, do zore, a kad predate svoju verziju vidite
sviđa li mu se ili ne”, kaže Keenan. “Dobra je strana što Obama detaljno
objašnjava što želi i zašto to želi”. To potvrđuje i Jeff Shesol.
“Obama ne ostavi samo svoju natuknicu i ide dalje, to je velika
razlika”.
Iz tog zatvorenog i tajanstvenog svijeta ipak je izašlo nekoliko
velikih figura, ponajprije Ted Sorensen, koji je pisao za John F.
Kennedyja i čiji su govori dio američke povijesti.
No, Sorensen je imao i veliku prednost. Osim što mu je pisao
govore, Kennedyju je bio i savjetnik. Uz njega svaki dan, bio je u
savršenoj poziciji da razumije njegov um. Intelektualna usklađenost njih
dvojice bila je takva da je teško sa sigurnošću utvrditi tko je od njih
dvojice pravi ‘otac’ neke rečenice koja je postala slavna.
Za mnoge njegove nasljednike blizak pristup predsjedniku središnji je problem i nije uvijek jednostavno riješiti ga.
Prvi govor o stanju nacije izrekao je u siječnju 1790. George
Washington. Nakon njega je dugo vremena izvješće o stanju nacije bio
jednostavan dokument, administrativno izvješće o općoj politici koje se
slalo Kongresu. Sve do 1913., kada je Woodrow Wilson to izvješće ponovno
pretvorio u predsjednički govor.
Predsjednici uglavnom govore o svojim prioritetima za tekuću
godinu, ali, pomalo paradoksalno s obzirom na važnost trenutka,
povijesnih fraza poput one predsjednika Georgea W. Busha iz 2002. o
“osovinama zla” i nema previše.
Čak i ako se govori ponekad brzo zaborave, pamti se svečanost tog trenutka, jedinog u godini kad predsjednik dolazi u Kongres.
“To je sjajna ceremonija”, kaže Shesol opisujući prepun Kongres i emocije na vrhuncu.
“Imati ulogu u pisanju govora koji će predsjednik izgovoriti pred Kongresom teško je opisivo uzbuđenje”, zaključuje.
