Jedini IDS-ovac u Vladi, ministar turizma Darko Lorencin, pun je
optimizma pred nadolazeću sezonu. U razgovoru za Forum.tm objašnjava i
kako se bori protiv sezonalnosti turizma, kako turističku ponudu kani
odmaknuti isključivo od obale i proširiti je i na unutrašnjost zemlje te
zašto ga ne zabrinjavaju najave moguće eksploatacije nafte u Jadranskom
moru.
Prošle i pretprošle godine turistički dolasci rasli su po
stopama od otprilike pet posto. Broj noćenja lani je bio veći za oko dva
posto u odnosu na 2013. Kakva su vaša očekivanja za ovu sezonu?
Jedno od očekivanja je da vremenski uvjeti ne budu onako ekstremni kao
što su bili prošle godine. Lani jesmo, unatoč svim tim okolnostima,
imali dobar rezultat. Jasno da pojedine destinacije jesu trpile, ali
mislim da i nije samo vrijeme utjecalo na rezultate i da su se izvukle
određene pouke pa da su ove godine eliminirali te negativne čimbenike.
Lani je, dakle, bilo zabilježeno pet posto više dolazaka. Stalno je
prisutan taj trend dinamiziranja (sve kraći boravak turista na
destinaciji – op.), a porast noćenja od dva posto je dosta dobar
rezultat s obzirom na okolnosti koje su bile.
S kakvim biste brojkama bili zadovoljni ove godine?
Isto tako. Da broj dolazaka poraste za nešto više od pet posto i da
broj noćenja bude tri do četiri posto veći nego prethodne godine. Jasno i
da financijski rezultati budu isto tako jedno tri-četiri posto veći
nego lani.
Koja su tri trenutačno najvažnija projekta Ministarstva turizma kojima se nadate potaknuti daljnji rast?
Kupari, a zatim slijede Muzil i otočje Brijuni. Konstantno radimo s
Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom na portfelju
privatizacije. Radili smo i u predstečajnim nagodbama koje smo, mogu
reći, jako lijepo zatvorili s obzirom na to da strateški partneri koji
su preuzeli te tvrtke vraćaju dugove državi i istovremeno investiraju.
Svakako, od ovih novih projekata, to je projekt Kupara, koji sad ide u
drugu objavu i tijekom ljeta ćemo znati konačnog investitora. Isto tako
spremamo to i s Muzilom i otočjem Brijuni. Početkom idućeg mjeseca
planiramo objaviti prvi poziv za potencijalne investitore za Brijune i
Muzil. To su projekti koji su trenutačno najspremniji i koji su u
tijeku.
Osim tih investicijskih projekata, postoje li i neki drugi,
poput subvencioniranja, ili poput projekta kategorizacije plaža koji se
spominjao prije nekoliko tjedana?
Uvijek je tu dragocjeno istaknuti “Hrvatsku 365”. To je program u koji
smo krenuli prošle godine u devetom i desetom mjesecu i to je jedan
program koji je puno dublji. Ne radi se o jednoj promotivnoj aktivnosti
nego o dugoročnom programu koji treba rezultirati time da imamo veći
turistički promet u pred- i postsezoni. Pored investicija i mijenjanja
strukture kapaciteta u korist hotela, taj dio koji se odnosi na
smanjenje sezonalnosti je daleko najbitniji iz razloga što smo si
zacrtali da do kraja 2020. ostvarimo znatno veće prihode nego što ih
imamo sad, a to namjeravamo postići jednim dijelom i povećanjem
kapaciteta. Od planiranih investicija od 7 milijardi eura, gotovo pola
od toga je namijenjeno za hotelski smještaj zbog čega će naši kapaciteti
porasti nekih sedam, osam ili devet posto. Dakle, neće porasti 30-40
posto, koliko smo si zacrtali povećanje prihoda. Ali, nama trebaju drugi
proizvodi koji će ublažiti sezonalnost.
Sezonalnost hrvatskog turizma je dugo poznati problem.
Proteklih petnaestak godina pokušavamo nešto napraviti po tom pitanju.
Zašto do sada nismo u tome uspjeli?
To trebate pitati nekog drugog. Ono što je činjenica vezano uz proizvod
koji je “sunce i more” je da je on relativno puno lakši za prodati.
Mada danas zbog konkurencije na svjetskom tržištu niti to nije lako, ali
motiv dolaska “sunce i more” je jednostavan. S obzirom na okruženje
koje imamo to nam je najlakši proizvod. Sad, ako gledate da se na tom
konceptu temelji 20-25 posto svjetskog turizma, a da se onaj veliki
ostatak temelji na nekim drugim proizvodima koji nisu sunce i more, onda
se postavlja pitanje kako uz svu tu kulturnu baštinu, prirodne ljepote i
sve ono ostalo, što su nam fenomenalne predispozicije za turizam, nismo
uložili još dodatnih napora da se počnemo baviti turizmom puno prije u
sezoni, i da se završimo baviti turizmom puno kasnije u sezoni.
Mislite da možemo promijeniti tu svijest?
Da. Vidjet ćete da već i sada, ako gledamo podatke za prosinac,
siječanj i veljaču. U prosincu smo imali 8 posto više noćenja, u
siječnju 19 posto više, u veljači 15 posto više. To je izravno rezultat
projekta “Hrvatska 365”. Mi smo u prvom pozivu tog projekta odredili
pilot destinacije kojih je bilo 22. Od te 22 destinacije, 14 ih je na
moru, a 8 na kontinentu. Početak tog projekta je bio da se u tim
destinacijama dogovore po dva proizvoda po čemu oni žele biti
prepoznati. Primjerice, mi smo destinacija zdravlja, wellnessa i
vitalnosti. Nakon toga se gledalo na koje tržište se može s tim
proizvodom. I kad su si odredili tržišta tamo su se promovirali. Toj
priči smo nekad pristupali na način da imamo sunce i more, da je Istra
super, divna i krasna. Sad kažemo da imamo tartufe, restorane i idemo
vidjeti gdje s tim proizvodom, na koje točno tržište idemo. Tako se
jedino može raditi za pred- i postsezonu. Tijekom ljetne sezone je
brend: Hrvatska, sunce, more, otoci, divno, krasno. Ali, mi smo si u tih
sedam proizvoda koji se nalaze u “Hrvatska 365”, stavili turizam koji
se temelji na kulturnoj baštini, zdravstveni turizam, aktivni odmor,
biciklistički turizam, gastronomiju, poslovni turizam i nautiku.
Najekstremniji primjer je zdravstvenog turizma. Mi s konceptom sunca i
mora imamo neki prosjek potrošnje od 60-70 eura (dnevno po osobi – op.).
Ako uzmemo zdravstveni turizam, prosjeci se kreću unutar 230 do 270
eura prihoda. Svaki drugi segment također ima bitno više prosjeke od 60
ili 70 eura. To je turizam koji ima puno veće efekte na okruženje. To je
turizam koji daje veće prihode, višu kvalitetu, druge segmente turista,
a ne samo one koji se dođu kupati tijekom ljetne sezone. Ima i njih,
ali u jako malom broju. To su trendovi koje treba slijediti. Treba biti
uporan u tome. Neki dobri rezultati su se pokazali. Sad treba ustrajati i
vidjeti pa nam dolaze teme poput: ‘ajmo stimulirati hotele, ugostitelje
da budu otvoreni. Idemo se dogovoriti kad ugostitelji trebaju biti
otvoreni, kad ostali sadržaji trebaju biti otvoreni i dostupni. S kojim
avioprijevoznicima, turoperatorima surađivati i sl.
Spomenuli ste sada Istru, a vama i inače ponekad zamjeraju
regionalnost. Mislite li da bi se srednji i južni Jadran mogli prebaciti
na dulju sezonu?
Itekako. Još lakše i bolje nego Istra. Jedini je problem to što postoji
nedostatak inicijative iz tih regija. Ja još agitiram (da se uključe i
druge destinacije – op.), ali će na kraju ispasti da ćemo dati potporu
samo Istri. Dobar primjer je Ultra festival u Splitu. Po pitanju Ultre
za sve negativno smo mi krivi, a za sve pozitivno Grad i Županija. I
onda ih ja pitam – koliko ste vi dali potpore u ove dvije godine? Ništa.
Nula. Tek ove godine će županija dati 100.000 kuna. A onda kad se Ultra
održava, onda se pita tko je sve napravio. Ja ne tražim priznanje, ali
barem nemoj pljuvati po tome što radimo. Sad smo rekli da će
Ministarstvo dati potporu jednako koliko će skupiti Grad i Županija
zajedno. Samo nebo je granica. I sad razmišljaju.
Do imenovanja Ratomira Ivičića na čelo Hrvatske turističke
zajednice odnos Ministarstva i HTZ-a je bio nategnut. Kakvi su sad
odnosi, je li to sada ipak bolje?
Da, definitivno. Jedino na čemu sam inzistirao je realizacija. Recimo,
“Hrvatska 365” je uvijek bila u pripremi. Turistički informacijski
sustav koji nam je temelj, ključ za registraciju, boravišnu pristojbu i
za sva buduća generiranja razvojnih politika po destinacijama,
promidžbe, dakle sustav koji nam je ključan, bio je u planovima i
povojima. Kampanje su kasnile. Ono što smo postigli je to da je pokrenut
projekt 365, pokrenuta je izrada turističkog informacijskog sustava. U
devetom mjesecu je konačno završen strateški marketing plan. Vidite, to
je toliko složeno i ide jedno za drugim da mora biti sve dobro planirano
i realizirano. Prošlog tjedna je raspisan natječaj za novi logo HTZ-a.
Taj natječaj nismo mogli napraviti dok nismo imali krovni komunikacijski
koncept, a njega nismo mogli ići raditi dok nismo imali strateški
marketing plan. I jednostavno ne možemo ići raditi jedno preko drugog.
Tri su ključne stvari koje taj marketing plan preporuča. To su
rebranding, koji provodimo, i Hrvatska sa novim brandom ide početkom
rujna. Sljedeće je suzbijanje te sezonalnosti, dakle projekt “Hrvatska
365”, i treća stvar je generalno podizanje razine prosječne potrošnje
turista.
HTZ ima godišnji proračun od tristotinjak milijuna kuna, a neki
smatraju da bi se opterećenje moglo smanjiti s obzirom na to da krajem
godine ostaje vidljiv višak prihoda.
Ne, ne ostaje višak prihoda. Planom koji smo prihvatili sad u Iloku,
ići ćemo za preformulacijom prihoda. Događa se to da prihodi HTZ-a
odražavaju sezonalnost, dakle, u ovom su trenutku najniži. Kako priprema
za narednu sezonu počinje u šestom mjesecu, u devetom i desetom mjesecu
se već zna za sve kampanje koje će se raditi i tada počinje ugovaranje
aktivnosti – od sajmova do zajedničkog oglašavanja s turoperatorima i
aviokompanijama, a sve to ne možemo ugovarati ako nemamo u budžetu. To
se sve realizira od prvog do četvrtog mjeseca. Dakle, mi ugovorimo
tijekom jeseni sve aktivnosti, a one na naplatu dolaze kasnije.
Dakle, to prebacivanje je nekakvo planiranje za buduće troškove?
Tako je. I mene je to jako zbunjivalo i nerviralo. I sad ćemo uvesti
vremensko razgraničenje i još ćemo i pojmovno razlučiti u financijskom
računu da bude jasno.
Postoje li neke destinacije iz kojih biste voljeli vidjeti puno
više gostiju? Lani je bio izniman skok broja gostiju iz Koreje, dakle
neke destinacije koje bismo mi mogli smatrati egzotičnima i iz kojih nam
ne stižu redovito veliki broj gostiju.
Tu smo se isto dosta fokusirali. Strateški marketing plan govori da se
ne bi trebalo raspršivati. Ako pogledate strukturu naših turista, to je
jako veliki broj tržišta.
Ali, i dalje dominiraju njemačko, austrijsko, slovensko, talijansko….
Da, ali imate neka tržišta koja su dragocjena u tom kontekstu,
primjerice, korejsko. Sada u ovom trenutku korejsko tržište nam je na
šestoj poziciji po broju dolazaka. To su nam tržišta za pred- i
postsezonu koje želimo zahvatiti konceptom novih segmenata i novih
proizvoda. Tu svakako daleko puno više moramo postići na britanskom i
skandinavskom tržištu. Moramo se fokusirati i na druge segmente
njemačkog i austrijskog tržišta. Francuska nam se jako lijepo otvara. A
posebno, najveće tržište izvan Europe, su SAD. Ako njima dodamo Kanadu,
oni nam realiziraju milijun noćenja. A to je razina koju nam ostvaruje
tržište BiH koje se nalazi na 12. poziciji.
Novi slogan, “Croatia, full of life”, u javnosti je bio dočekan na nož…
Bilo bi jako loše da se ne priča o novom sloganu. Ja bih se zabrinuo.
Dakle, očekivali ste takvu reakciju?
Da. Meni se osobno slogan sviđa. No, dva i pol milijuna kuna (plaćenih
za izradu slogana – op.) nije samo slogan. To je kompletan
komunikacijski koncept koji ćemo mi koristiti kroz način komuniciranja
svih proizvoda i svih destinacija i Hrvatske kao jedinstvene
destinacije. Kad govorimo o Slavoniji, Baranji, Zagorju, Istri,
Dalmaciji, o svemu. Slogan koji je bio (“Mediteran kakav je nekad bio” –
op.)… Slavonija nije na Mediteranu, Zagreb nije na Mediteranu, nije
ni Lika. A stalno govorimo o nekakvom uključivanju kontinenta. I s
uključivanjem kontinenta kroz PPS (pred- i postsezona – op.), i sa svim
ovim financiranjima i razvojnim projektima, a pogotovo kroz PPS se prvi
puta ovih osam destinacija potpuno ravnopravno prezentiralo na tržištima
u Britaniji kao i ove primorske. Mislim da smo nekad presramežljivi, da
ne znamo što imamo. I da tu moramo biti puno odlučniji. Jer stvarno
imamo i resurs i proizvod. Nama sad novi komunikacijski koncept
omogućava komuniciranje svake regije posebno, proizvode tih regija.
Možemo krenuti od Dalmacije: full of islands; za gastronomiju: full of
taste; za zdravstveni turizam: full of health; itd.
Po pitanju dugoročnog razvoja turizma u našem javnom životu
prisutna je jedna kontroverza, a radi se o istraživanju nafte i plina.
Koji je vaš osobni stav prema tome. Je li to prijetnja našem turizmu?
Pa, možemo tu krenuti iz Istre. Već trideset godina gore radi desetak platformi.
No, ovdje se ipak radi i o naftnim platformama.
Gledajte i s talijanske strane isto tako ima platformi. Mislim da
trebamo već jedanput početi koristiti resurse koje imamo. Jako je dobro
da se o tome priča u javnosti. Uz sve ove predostrožnosti i poštivanje
novih standarda koje poštuju i svi drugi, nemam ništa protiv. Jasno da
se ne narušava turistička aktivnost u bilo kojem pogledu. Gledajte, sve
zemlje Španjolska, Francuska, Italija, Grčka, Turska – svi koji imaju
nešto, svi svoje konzumiraju.
Dakle, uz poštivanje standarda vi nemate nikakvih zamjerki iskorišavanju nafte i plina?
Ne, nemam.
