Kad se ubroje svi porezi, prirezi i doprinosi, građanin plati gotovo polovicu primanja državi, a polovica ostane njemu za trošenje.
Što je veća plaća, to je veći porezni teret, ali na
prosječnu plaću koja je u siječnju iznosila 5656 kuna prikupe se 3802
kune nameta.
Najveći iznos plaćamo za doprinose koji financiraju buduće
mirovine i zdravstveni sustav, potencijalnu nezaposlenost i osiguranje u
slučaju ozljede.
Te sustave plaćamo skupo jer prosječno račun za te
usluge košta 3002 kune mjesečno, odnosno oko 36 tisuća kuna godišnje.
Tu
nije kraj financiranju države – porez na dohodak plati se 678 kuna, a
potom i 122 kune lokalnoj zajednici.
Međutim primanja od 5656 kuna, koliko iznosi neto plaća, nisu oslobođena poreza.
Prosječni građanin platit će još 1217,5 kuna PDV-a
svaki mjesec te oko 300 kuna trošarina na proizvode i usluge koje
kupuju. Kad se zbroje ukupna davanja, prosječni će građanin tijekom
godine svoju državu financirati sa 63.732 kune.
Pritom građanin ima na
raspolaganju oko 49.760 kuna koje nisu oporezovane jer toliko je
vrijedna potrošnja kad se iz nje isključe PDV i trošarine.
Tim novcem
financiramo zdravstveni sustav, školstvo, štedimo za mirovine,
isplaćujemo socijalne naknade za najsiromašnije, plaćamo unutarnji i
vanjski mir kroz primanja policije i vojske, ali i sudski sustav, ali i
izgrađujemo institucije. Država je skupa i stoga mora biti učinkovita
jer sve usluge koje nudi skupo plaćamo.
