Alen Grabner, tehnički
voditelj projekta u kineskom Dalianu tvrtke ‘Seadrill’, bio je govornik
na nedavno održanoj prvoj splitskoj javnoj tribini o istraživanju i
eksploataciji nafte u Jadranu u Sveučilišnoj knjižnici.
Nakon te
rasprave Grabner je rekao da su prevladale emocije, više je mikrofon
bio u rukama publike nego pozvanih gostiju, pa su kolege s Dalmatisnkog portala ovom diplomiranom
inženjeru strojarstva iz Splita dalimogućnostda obrazloži svoja iskustva irazmišljanja o tematici koja posljednjih mjeseci zaokuplja hrvatsku, a posebno dalmatinsku javnost.
–
Čim se kaže bušenje, odmah je svima pred očima Meksički zaljev. Stalno
se govori ‘ako se dogodi nesreća’, a ne zna se ni imamo li uopće naftu.
Po mojim informacijama, ne vjerujem da će se u Jadranu naći puno nafte,
vjerojatno će se eksploatirati plin. Na tribini su se ljudi javljali za
riječ i držali govore umjesto da nas za stolom pitaju što ih zanima.
Okrenuli bi se publici i govorili ‘ja sam to i to’. Volio bih da smo
razgovarali o tome koliko će se radnih mjesta otvoriti, kako uvjetovati
minimalan broj hrvatskih radnika na platformi, kolika treba biti
minimalna plaća… Ako radnik u Nigeriji može imati 5000 dolara kao
motorman s osnovnom školom, onda vjerojatno može i u Hrvatskoj. Vlada
treba uvjetovati da većina posade budu Hrvati, naravno da će nam trebati
strani stručnjaci, ali treba inzistirati na planu obuke, pa da nakon
nekog vremena i menadžerske poslove preuzmu naši ljudi.
Ako se inzistira na broju Hrvata, hoće li to utjecati na sigurnost?
–
Nama trebaju stručnjaci bili oni Hrvati ili neke druge narodnosti. Oni
trebaju u početku voditi bušenje, a mi polako učiti i preuzimati posao.
Sve kompanije koje dolaze su strane, naši ljudi trebaju znati engleski
jezik, pogotovo termine koji se koriste u tom poslu. Međutim, ne treba
ovdje gledati isključivo posao na platformama, to je samo jedan manji
segment.
Važno je uzeti u obzir da će njima biti potrebna logistika koja
će zaposliti najmanje tri puta više ljudi, izgradit će se trening
centri, posao će biti osiguran Brodospasu, Plovputu, nizu uslužnih
djelatnosti. Uostalom, dolazit će predstavnici jakih kompanija, oni će
negdje morati boraviti, jesti, stvorit će se potreba za novim hotelima,
apartmanima, restoranima…
O koliko broju radnih mjesta uopće govorimo?
–
Ne može se sada ništa konkretno govoriti jer mi još niti ne znamo što
je u našem podmorju, ali zamislite da se otvori 100 tisuća novih radnih
mjesta. Možda će na platformama raditi 20 ili 30 tisuća ljudi, a možda
dvije do tri tisuće. Logistika je tu puno veća te sve zavisi o broju
platformi i kompanija koje budu dobile ugovor za bušenje.
Bi li hrvatsko tržište rada uopće moglo adekvatno odgovoriti na tu potražnju?
– Naravno da može i mora.
Evo, u škveru kažu da im fali radnika u nekim segmentima…
– Za koliku plaću? Neka daju 15 tisuća kuna, a ne 3000, pa će vidjeti je li im problem naći radnu snagu…
Jesu li naši fakulteti spremni?
– Naravno da jesu. Pohvalio bi dekana Pomorskog fakulteta Nikolu Račića
te cijeli tim profesora s tog fakulteta koji ulažu veliki trud na
obučavanju novih pomorskih kadrova. To je jedan jako dobar fakultet koji
stvara kvalitetan pomorski kadar.
Često se čuje da nije isto eksploatiranje nafte i plina. Protivnici bušenja kažu da im je plin prihvatljivija opcija od nafte.
– Ma to vam sve dođe na isto, radi se o zatvorenim procesima.
Platforme će morati biti su udaljene od otoka, ali kritičari spominju da će se ipak vidjeti…
–
Bušačka platforma će se vidjeti, ali kada ona obavi svoj posao, ona se
miče i ostaje samo ventilna stanica na dnu moru koja se ne vidi i nikome
ne smeta. To vam je ujedno i odgovor na pitanje hoće li se vidjeti s
plaže i obale. Vidjet će se samo dok buši, poslije više neće. Ventilna
stanica se povezuje cjevovodom do proizvodnog centra koji može biti
postavljen na moru (FPSO) ili na obali kao rafinerija. Na tribini nitko
nije pitao koliko će vremena bušačka platforma bušiti i biti
stacionirana na jednom mjestu kada počne ta operacija.
Obično od 30 do
90 dana treba da se izbuši jedna rupa te cementira, a nakon toga se
platforma miče na drugu lokaciju te obavlja radnju na nekom drugom
mjestu ili se kompletno povlači iz operacije te odlazi iz Hrvatske.
Dodao bih da je na tribini jedan čovjek rekao da je u trogirskom
brodogradilištu na remontu bila platforma, da nije nikome smetao pogled
na nju, te da je Trogir dobivao u tom razdoblju turističke nagrade…
Spomenuli ste razliku starih i novih platformi, te poručili da tu trebamo biti oprezni…
–
Platforme moraju imati uređaje za separaciju otpada, a jedan takav
uređaj košta oko milijun dolara. I na starije platforme se može ugraditi
takav uređaj za separaciju, dakle i one mogu funkcionirati, ali svakako
je bolja opcija nova platforma kod koje je to standardan dio opreme te
je cjelokupna oprema novija i sigurnija.
Čulo se na tribinama da non-stop kao primjer navodimo Norvešku, a po korupciji smo na razini Nigerije.
–
Svatko može reći što želi. Ponavljam, imamo pravila koja se trebaju
poštovati, pa neće biti problema. Gdje nisu sređene države, gdje je
velika korupcija, manipulira se pravilima, otpušta se otpad u more.
Jadran je zatvoreni eko sustav te zakon treba biti ‘zero discharge’,
ništa se ne smije izbacivati u more, samo čista voda. Sve se treba
odvajati, pa odnositi na kopno gdje se taj ‘oil base fluid’ dalje
obrađuje.
Čak 90 posto od tog blata se obradom na platformi pretvara u
vodu te se može vraćati u more, a pet posto odlazi na kopno. Taj je
proces skup te ga kompanije žele izbjeći, a tu nastupa država i
regulatorna tijela koja ih trebaju kontrolirati. Najbitnije je da država
Hrvatska ima regulatorno tijelo koje će pratiti razvoj događaja, te
kontrolirati postavljanje uređaja za separaciju ‘waste muda’. Na tim
jedinicama se koristi ‘bijela kutija’ koja bilježi sve što se izbaci,
sve se prati i dokumentira, nema laganja. Ako se bude pridržavalo tih
pravila, onda će se sve biti u redu. Kao zaključak bih rekao da je za
Hrvatsku taj projekt jako dobar, mogli bismo postati energetski neovisni
i napokon pokrenuti gospodarstvo.
Vraćamo se opet na to da je glavni problem nepovjerenje u vlast…
– Treba postojati neprofitna institucija formirana od Vlade…
Onda će biti pod kontrolom Vlade…
–
Ne! U njoj moraju biti stručnjaci koji će pratiti rad platformi. Oni
trebaju uvjetovati koja će platforma doći, po kojim uvjetima i kako će
se bušiti.
Postoje li hrvatski stručnjaci neovisni o vlasti?
– Naravno da postoje, postoje naši stručnjaci koji rade vani, riječ je o jako sposobnim ljudima, priznatima u svijetu.
Zašto bi se oni angažirali i eventualno bili metom napada?
–
Vjerujem da će se naći domoljubi koji će to odraditi s ciljem da se
zaštiti Jadran. Ima nas koji smo spremni volonterski odraditi taj dio
bez ikakvih problema. Gotovo svi mi koji radimo vanka imamo ugovore po
kojima smo malo kući, malo u inozemstvu, dakle može se to sve
organizirati bez nekih velikih troškova.
Zvijezde estrade
priključile su se akciji ‘SOS za Jadran’. S druge strane nema onih koji
će javno reći da su za eksploataciju u Jadranu, iako po anketama taj
projekt ima dobru podršku građana. Kao da se poznati boje stati uz ovu
priču?
– Strah je neznanje. Ako nešto znaš, svjestan si svih
mogućnosti, onda strah ne postoji. Ne vidim ništa loše u tom projektu
ako Vlada postavi stvari na ispravan način. Svi
računaju koliko bi država Hrvatska zaradila od nafte. Vidite, ja gledam
koliko bi se ljudi moglo zaposliti te koliko bi familija živjelo od tih
plaća. To je po meni dosta važnije pitanje nego koliko će sama država
zaraditi od eksploatacije nafte.
Mi imamo veliki broj nezaposlenih, a
sad zamislite da se svi ti ljudi zaposle te da dobivaju plaću koja se
inače dobiva u toj industriji. To bi nas ekonomski podiglo na noge te
bismo počeli ponovo funkcionirati kako treba. Povećao bi se protok
novca, automatski bi se otvorilo još poslova u drugim industrijama.
Dogodila bi se lančana reakcija koja bi pozitivno utjecala na ekonomski
razvoj cijele Hrvatske.
Kako će oni to ‘odigrati’? Kakav je vaš dojam?
–
Ne znam, nemam dovoljno informacija, ali vjerujem da će Vlada učiniti
sve što može da zaštiti Jadran i postavi stvari kako treba.
Jeste li bili u kontaktu s nekim iz Vlade po tom pitanju…
–
Ne, splitska tribina mi je bila prvi kontakt s ovom pričom, ali
vjerujem da Hrvatska ima dosta stručnjaka. Uostalom, tu je i INA i
stručnjaci u toj tvrtki i oko nje. Ja sam uvijek na raspolaganju da
pomognem Hrvatskoj ako bude potrebe…
Što kažete na argumente
da platforme u Istri nisu problematične jer bi u slučaju nekakve nesreće
morske struje nečistoće odnijele prema Italiji?
– Mislim da
su takve izjave neodgovorne. Još će reći da bi bilo dobro da puštamo
nečistoće i otpad jer to neće biti naš problem već talijanski?!
Zamislite da Crnogorci i Albanci koriste taj argument govoreći da će u
slučaju katastrofe zbog struja nastradati naša obala, a ne njihova?!
Pravila jednako vrijede za sve, tako će se i Crna Gora i Albanija
trebati pridržavati regulativa i onda neće biti problema.
Mislim da
generalno nije dobar stav da mi nećemo bušiti Jadran, ali da nam je u
redu da to recimo Grci rade u svom moru, pa da mi od njih kupujemo
energente. To mi nije fer, ja bih više volio da govorimo o zaštiti
cijelog prostora donošenjem i pridržavanjem visokih standarda.
Konvencija o sprječavanju onečišćenja mora s brodova (MARPOL) usvojena
je na međunarodnoj konferenciji 1973. u Londonu te je izmijenjena i
dopunjena protokolom iz 1978. i od tada je na snazi, te se sve stranke
moraju pridržavati međunarodnih pravila, tako i Hrvatska.
Ministar Ivan Vrdoljak tvrdi da uvozni lobi radi protiv ovog projekta zbog vlastitog profita kojega ostvaruju uvozom nafte.
– To je već politika, a ja ne bih u politiku.
U
Hrvatskoj je evidentan strah od rizika, dok se neke bogatije zemlje
upuštaju u rizične pothvate. Eto, SAD koristi fracking, vrlo
diskutabilnu metodu, samo da bi osigurali jeftinu energiju…
–
Tako je. Kod frackinga se upumpava fluid pod velikim pritiskom, da se
razbije shale kamenje i tako oslobađa naturalni plin i ugljikovodici
koji se nalaze tu. Svaka plinska bušotina treba u prosjeku 400 cisterni
vode. Također je potrebno od jednog do osam milijuna galona vode za
svaku operaciju. Voda donesena na mjesto bušenja se pomiješa s
kemikalijom i pijeskom da bi se dobila potrebna tekućina za fracking.
Koristi se otprilike 40.000 galona kemikalije po frackingu. Fracking
fluid sadrži 600 vrsta kemikalija uključujući i jako otrovne i karcogene
kemikalije kao što su olovo, uranij, živa (mercury), etilen-glikol
(ethylene glycol), radij, methanol, klorovodična kiselina, formaldehid
(formaldehyde)…
Fracking tekućina se tako pripremljena injektira u
zemlju pod visokim tlakom kroz bušotinu koja tada oslobađa prirodni plin
iz zemljine formacije. Tijekom fracking procesa metan gas i otrovna
kemikalija odlazi u prirodne rezervoare vode. Koncentracija metana je 17
puta veća u pitkoj vodi u blizini fracking bušotina nego u normalnim
rezervoarima vode.
Do sada je zabilježeno više od 1000 dokumentiranih
medicinskih slučajeva u blizini fracking bušotina zbog konzumiranja
takve vode. Samo se 30-50 posto fracking tekućine povuče nazad iz
bušotine, dok ostalo ostaje u zemlji te nije biorazgradivo. Također
otpadni material je ostavljen da evaporira u atmosferu te uzrokuje
zagađenje zraka i acidnu kišu. Na kraju je zaključak da se dobije
prirodni plin iz bušotine koji je potreban za industriju i ekonomiju,
ali uz visoku cijenu velikog broja ekoloških zagađenja.
Dosta ljudi govori da bi im bilo prihvatljivije da istraživanja i eksploataciju u Jadranu provodi INA.
–
Zašto INA? INA više nije naša kompanija, prodali smo je… Kakva je
razlika između INA-e i OMV-a? Da imamo našu kompaniju onda bih se s tim
složio, ali INA nije više naša nego mađarska…
Je li ovo pravo vrijeme za traženje nafte s obzirom na cijenu i geopolitičke odnose?
–
Definitivno jest! Cijena barela je prije par tjedana bila na najnižim
razinama 43-44 dolara, a ja čitam da se cijena benzine u nas podiže. A
zašto? Sada je dolar jako ojačao prema euru jer Europska unija svakog
mjeseca čak 60 milijardi eura upumpava u ekonomiju, pa se cijena goriva
zadržala gdje je bila i prije. Nedavno je objavljeno da Saudijska
Arabija izvršila vojne udare u Jemenu. Zamislite da sukob eskalira te da
se zaustavi izvoz iz Saudijske Arabije i da svijet ostane bez njihovih
10 milijuna barela nafte dnevno. Dnevna potrošnja nafte je 90 milijuna
barela, a 92 je proizvodnja, dakle proizvodi se samo barel-dva više od
potreba i to održava njenu cijenu. Ako bi došlo do smanjenja
proizvodnje, barel može dosegnuti i 200 dolara, a tko će nama tada dati
novac za gorivo? A nama se pruža mogućnost da imamo svoju energiju i
budemo neovisni o tim događajima…
Vidite, imali smo situaciju
kad je zbog visoke cijene barela od 150 dolara cijena goriva na
benzinskim postajama skočila s 5 na 11,5 kuna, a danas kad je cijena
barela na svjetskim tržištima 45 dolara po barelu cijena je i dalje jako
visoka – 9,5 kuna. Znači, gorivo na benzinskim postajama nije puno
pojeftinilo, iako se prepolovila cijena barela u odnosu od prije osam
mjeseci na svjetskim tržištima. A zašto cijena goriva danas u Hrvatskoj
nije pala na pola, to jest na 5.5 kuna? Vjerojatno zbog jakog dolara, te
smo sada u dosta težoj poziciji nego prije kada je cijena bila 150 USD
po barelu, a kada cijena na svjetskim burzama počne rasti te se
stabilizira na 70-90 dolara po barelu onda će gorivo na našim benzinskim
postajama poskupjeti. Znači, vrlo je vjerojatno da cijena bude uskoro
preko 11 kuna, a možda i više. Ako Hrvatska bude imala svoje gorivo,
onda ćemo moći sami kreirati cijenu na benzinskim postajama te
kontrolirati njen rast. Usporedbe radi, cijena jedne litre goriva u
Saudijskoj Arabiji je jednu kunu, a kod nas je 9.5 kuna.
Još da
napomenem da se trenutačno u cijelom svijetu zaustavljaju mega bušački
projekti od strane vodećih naftnih kompanija kao što su BP, Exxon
Mobile, Shell, Total i da su to projekti i bušotine koje se pripremaju
za buduće generacije. Što napravimo danas tako će nam biti sutra.
Trenutačno je zaustavljeno 114 milijardi dolara novih projekata u
svijetu, a naftne kompanije već sada upozoravaju da će to sve biti
naplaćeno kasnije po jako visokoj cijeni.
Sada vi meni recite
zašto se Hrvatska ne bi pripremila za bolju budućnost gdje bismo bili
energetski neovisni, neovisni o svjetskim spekulacijama cijene nafte te
utjecaja promjene valutnog tečaja? Od danas će cijena goriva na
benzinskim postajama samo rasti, a mi ćemo i dalje okretati glavu u
stranu kao da tu ništa nismo mogli napraviti?!
