Udruga Solidarnost poslala je dopis Vladi i medijima
Dopis potpisuju Predsjednica Koordinacijskog odbora radnika Adrie Zadar d.d. Zadar Jadranka Grdović i Udruga bivših zaposlenika ”Solidarnost” Zadar, predsjednik Petar Smokrović.
Iz dopisa:
Stečajni
upravitelj tvrtke Adria d.d. Zadar Dragan
Bijelić, koji je došao iz Šibenika, u sredstvima informiranja je navodio da
je dug Adrie više od 200 milijuna kuna.
Smatramo da je dug “prenapuhan” i da je to samo priprema za nastavak pljačke
kroz stečaj. Stečajni upravitelj Bijelić ušao je u tvrtku i ne može ući u
problem jer vodi još nekoliko stečajeva.
Kao da su
koordinirani u izjavama o “prenapuhanom” dugu, osim stečajnog upravitelja
Bijelića i sindikalni vođa Šimo Orešković, predsjednik Sindikata
zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi
Hrvatske (PPDIV-a) je također već
ranije u sredstvima informiranja izjavljivao “da se dug penje na oko 200 milijuna kuna”.
Pritiske od
samog početka na Adriju su radili i sindikati, odnosno sindikalne vođe – Šimo
Orešković i Ivica Blažević, regionalni
povjerenik PPDIV-a za Dalmaciju, koji su se pokazali kao saveznici grupaciji
koja hoće uništiti Adriju, te su sa svojim postupcima napravili uslugu
navedenoj grupaciji tako što su uspjeli inicirati pokretanje stečaja.
Na ročištu
održanom u Trgovačkom sudu u Zadru, dana 24. veljače 2015. godine, povodom
prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Adria d.d. Zadar, a
radi izjašnjavanja o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka i rasprave o
uvjetima za otvaranje stečajnog postupka, utvrđeno je da je dug Adrie oko 82.000.000,00 kuna. Na ročistu je bio
prisutan i Ivica Blažević, regionalni povjerenik PPDIV-a za
Dalmaciju.
Zašto onda
Bijelić i Orešković navode u sredstvima informiranja 200 milijuna kuna duga?
Također, Koordinacijski odbor radnika Adrie Zadar i Udruga bivših zaposlenika «Solidarnost»
Zadar poslali su dopis stečajnom upravitelju Bijeliću, 28. kolovoza 2015.
godine da im dostavi podatke o tražbinama svakog vjerovnika Adrie Zadar jer su
im podaci potrebni za izvještajno ročište, koje će se održati u Trgovačkom sudu
Zadar, 14. rujna 2015. godine.
U odgovoru koji je Bijelić dostavio, 30. kolovoza
2015. godine je naveo ” Još se radi na
izradi tražbina. Sam stečajni postupak teče uz mnogo problema, jer ovaj
stečajni upravitelj nema nikakvih prihoda za ADRIA DD u stečaju, a trebalo je i
nadalje treba, mnogo poslova uraditi, za koje se traži financijska naknada. I
sama izrada tražbina u najvećoj mjeri ovisi o računovodstvenom servisu, koji je
obavljao sve računovodstvene poslove i koji traži naknadu za svoj rad, a koja
mu se u ovom trenutku ne može osigurati”. I
Još nisu izrađene tražbine vjerovnika, a u sredstvima
informiranja se navodilo da je dug Adrije više od 200 milijuna. Što više reći
na ovo?
Interesantno je da svi suci Trgovačkog suda u Zadru
tražili izuzeće da ne budu stečajni sudci u stečaju Adrie, pa je tako izuzeće
zatražila i Ardena Bajlo, koja je
bila stečajni sudac
Adrie na ročištu
održanom u Trgovačkom sudu u Zadru, dana 24. veljače 2015. godine, povodom
prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, što joj je i udovoljeno. Na kraju
je stečajni predmet zadužila sutkinja Terezija
Goreta iz Šibenika – Stalna služba u Šibeniku. Tako su iz Šibenika i
stečajni sudac i stečajni upravitelj. To sve govori koje su igre oko stečaja
Adrie.
Zadarske tvrtke
koje su opljačkane kroz pretvorbu i privatizaciju završile su u stečaju. S
vremenom su se stečajevi pokazali kao efikasan nastavak pljačke koja je
započela pretvorbom. Došlo je do zlouporabe stečajeva koji su iskorišteni kako
bi se iz “stečajnih mrtvaca” izvukla posljednja kuna u korist umrežene stečajne
mafije.
U stečajevima je
počinjen jednak ili čak veći kriminal kao i u razdoblju pretvorbe i
privatizacije bez ikakvih sankcija. Nitko ne kontrolira kako je stečaj
proveden, a još manje kako je do njega došlo.
Stečajevi su se
tako, pored brze prodaje, pokazali kao najefikasnije sredstvo za pokrivanje i
zataškavanje kriminala koji je u tvrtkama napravljen u prethodnom razdoblju, a
u konačnici i kao sredstvo za legalizaciju opljačkane imovine.
Predlažemo da se
Adrijino atraktivno zemljište uz more, koje se prostire u zadarskoj
lučko-industrijskoj zoni uz novu luku u Gaženici na oko 70.000 kvadratnih metara proda za oko 20 milijuna eura.
Obaveze Adrie prema vjerovnicima su oko 10 milijuna eura. S navedenim iznosima
namirit će se vjerovnici, a preostalim iznosom može se izgraditi nova tvornica
za preradu ribe u poslovnoj zoni Murvica ili Crno kod Zadra. Ovim pozivamo Grad Zadar, Zadarsku
županiju i Vladu RH da se dogodi zajedništvo kao i kod
Imunološkog zavoda, a sve kako
bi se sačuvala strateška grana – riboprerađivačka industrija u
Hrvatskoj.
Pozivamo
se na UREDBU (EU) br. 1380/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O ZAJEDNIČKOJ
RIBARSTVENOJ POLITICI, od 11. prosinca 2013., koja potiče
i omogućava uvjete za gospodarski isplativ i konkurentan ribolov i prerađivačku
industriju te za aktivnosti na obali koje su povezane s ribolovom, kao i
opskrbu hranom i sigurnosti hrane te zapošljavanju i dr.
Zajednička
ribarstvena politika (ZRP) osigurava da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki
održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja
gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos
dostupnosti zaliha hrane.
Pridonosi primjerenom životnom standardu za one koji ovise o ribolovnim
aktivnostima, imajući u vidu priobalno ribarstvo i društveno-gospodarske
aspekte. Pridonosi učinkovitom i transparentnom unutarnjem tržištu za proizvode
ribarstva i akvakulture te osiguravanju ravnopravnih uvjeta za proizvode
ribarstva i akvakulture koji se stavljaju na tržište Unije i dr.
Financijska
pomoć Unije može se odobriti radi doprinosa postizanju gore navedenih ciljeva.
Radnice Adrie
hoće raditi i zahtjevaju da stečajni sudac i stečajni upravitelj, zajedno s
vjerovnicima, uz podrušku Grada Zadra, Zadarske županije i Vlade RH naprave uspješan
stečajni plan, a sve da se sačuva
riboprerađivačka industrija, koju potiče i EU.
