Božić je iza nas. Za mnoge je protekao u pretjerivanju. U svemu- od božićnih poklona do jela i pića, pa i pospremanja i čišćenja, što ustvari nije smisao jednog od najvećih katoličkih blagdana. Ipak, vrlo često padnemo pod utjecaj društva, medija ili pak zbog privlačnosti ponude u trgovinama zaglibimo u konzumerizam.
Narodni običaji darivanja u naših krajevima bili su daleko skromniji nego danas. Djeca su nekada pod bor dobivala pokoju jabuku, naranču, orahe ili suho voće. U današnje vrijeme za blagdane su mnogi skloni posegnuti dublje u novčanik. Živimo u potrošačkom društvu pa to i nije čudno, kaže sociolog Ivan Burić. No, drugi je razlog i tzv. kompenzacijska potrošnja kojom se nadomješta propušteno tijekom godine.
“Živimo život koji slabi veze s drugim ljudima, u žurbi smo, nemamo vremena za djecu, ostajemo prekovremeno, manje se družimo s roditeljima, prijateljima, a Božić kada se ističe da treba činiti nešto za druge je vrijeme kompenzacijske potrošnje kada kupujemo poklone kako bismo nadomjestili oslabljene veze s drugim osobama”, kaže Burić.Pokloni su ujedno i najjednostavniji način da učinimo nešto za druge. Puno je teže pokloniti nekome svoje vrijeme ili pomoć, kaže psihologinja Mirjana Nazor.
“Ovako je jednostavnije jer ste stalno na površini, ne treba razmišljati, ne treba se žrtvovati, pomoći drugome, vidjeti tko je taj kome bismo zbilja nešto mogli napraviti. Ovako nam se čini da smo nešto napravili ako smo puno skuhali i kupili poklona od kojih je pitanje jesu li pogodili na pravo mjesto onima kojima ih darujemo”, kaže psihologinja Mirjana Nazor.Forma je zadovoljena, ispunjavamo nešto što se vidi izvana, to je i inače način ponašanja većine ljudi, kaže psihologinja.
“Treba slaviti, treba se uključiti u to sve, ali malo se zamisliti što nam to sve skupa znači i nama i drugima oko nas. Ako bismo prave poruke promišljali morali bismo mijenjati neke stvari u svom životu, a za to nema baš puno spremnosti”, rekla je psihologinja.No, svaki čovjek mora ulagati i u vlastitu duhovnu stranu jer bez toga čovjek je osuđen na propast, poručuje pater Antun Cvek koji je život posvetio humanitarnom radu. Upravo nas Isus čije rođenje ovih dana obilježavamo uči poniznošću i skromnošću, kako je i sam živio. A davati drugima ali ne materijalnim najbolja je duhovna hrana, kaže pater Cvek.
“Moramo shvatiti da ne živimo sami za sebe nego i za drugoga i oni koji imaju više obilja moraju misliti na one koji nemaju ništa. To je moja poruka građanima i vjernicima i da misle i na drugoga i da daju svoj doprinos pomoći i ljubavi prema drugome”, rekao je pater Cvek.
