Mala škola kapitalizma: Kako Ilirija novcem Tekstila drugi put postaje vlasnik City Gallerije

Što
zapravo znači najavljeno preuzimanje City Gallerije od strane
biogradske Ilirije koje počinje upravo danas na dioničarskoj
skupštini? Sudeći po najavama radi se o velikom ulaganju koje bi
trebalo preporoditi ovo zdanje.

Je li to uistinu veliki poslovni
potez ili je možda prelijevanje iz jednog džepa u drugi, budući se
radi o vlasnički povezanim društvima? Priča o ovom poslovnom
potezu je, naravno, dosta kompleksna. No u osnovi se radi o tome da
će se emisijom novih dionica pribaviti svježi kapital, a vlasnici
ostaju isti.

Na ovom se primjeru zorno može vidjeti kako se stvara
“prvobitna akumulacija kapitala”, odnosno kako nastaju i
funkcioniraju kapitalisti u Hrvata.

Dva
dijela centra na Relji ostaju

Mlađi
vjerojatno i ne znaju kako je došlo do ovog što sada imamo na
Relji, pored svih onih drugih shoping centara. To je dijelom i priča
o prvobitnoj akumulaciji kapitala, o tome kako se stvarala sada moćna
Ilirija s najvećim utjecajem obitelji Tudorović, iseljenika
porijeklom s Pašmana, te direktora Gorana Ražnjevića.

Gradnja
centra na Relji počela je još prije Domovinskog rata, tadašnje
lokalne trgovačke kuće Tekstil, Zadranka, Plodine i neki drugi
udružili su se u namjeri da i Zadar dobije trgovački centar jer su
ga svi veći gradovi u Hrvatskoj imali. Idejno rješenje razradio je
Nikola Bašić, a gradnju je počela zagrebačka
Industrogradnja. Do početka rata se uspjelo podići zidove za prvu
fazu, nakon rata je teškom mukom to dovršeno jer su u međuvremenu
osnivači propali.

Vlasnici prostora su postali redom mali trgovci, a
njih skoro stotinu je još uvijek u sporu s tvrtkom Trgovinski centar.
Već nekoliko godina se spor vodi, sada na sudu u Zagrebu, oko
upravljanja tim prvim dijelom centra između vlasnika poslovnih
prostora, tvrtke Zara nekretnine kojoj su povjerili upravljanje, te
tvrtke Trgovinski centar koja ne pristaje na davanje posla Zara
nekretninama.

Ovaj
drugi dio zdanja na Relji, koji se zove City Gallerija odnosno
Trgovinski centar faza 2 i sada je kao predmet prodaje, u funkciji je
od listopada 2008. godine, a u vlasništvu je tvrtke Arsenal
holdings, također u pretežnom vlasništvu obitelji Tudorović.

Fond
za privatizaciju pomogao donatorima HDZ-a

Moglo
bi se reći da se u biti sve vraća na početak, samo su sada drugi
nositelji glavnih uloga. Sad gledamo kako Ilirija formalno kupuje
City Galleriju,
no treba znati da još uvijek nije do kraja razjašnjeno kako je
Tekstil d.d. kao jedan od pokretača projekta nestao iz te priče,
odnosno kako je Ilirija postala tako moćna. A Ilirija je bila
kupljena novcem Tekstila d.d.

U
temeljima sada moćne Ilirije je nikada do kraja razjašnjena
privatizacija Tekstila d.d. Ova je tvrtka u pretvorbu i privatizaciju
ušla kao vlasnik 36 prodajnih prostora na najboljim lokacijama u
Zadru i brojnim drugim gradovima, s preko 200 zaposlenih koji su po
početnim pravilima privatizacije postali većinski dioničari.
Direktor Blaženko Lovrinov je zajedno sa suprugom imao
čak 57 posto dionica, a onda je država pokrenula prodaju državnog
portfelja.

Način na koji je to provedeno u pitanje je dovela Državna
revizija, u svom je nalazu konstatirala da je na natječaj za prodaju
37,94 posto dionica Tekstila došlo tri ponude – Reno Sinovčić
iz Novigrada, Tekstilpromet iz Zagreba, te zajednička ponuda Davora
Tudorovića (Australija) i Milana Šangulina (Kanada).

Fond je dionice Tekstila d.d. prodao ovom iseljeničkom dvojcu, koji
su trebali platiti 2,501.881 DEM (bilo je to 1999.godine). Državna
je revizija konstatirala da “iz dokumentacije nije vidljivo zašto
nije zaključen ugovor s društvom Tekstilpromet koji je ponudio veću
cijenu za 205 tisuća DEM uz kraći rok otplate. Nije
postupljeno u interesu Fonda jer nije prihvaćena najpovoljnija
ponuda”.

Takva
konstatacija bi bila sasvim dovoljna za poništavanje ovakve prodaje,
no nije se ništa dogodilo ni Alojzu
Matijaševiću koji
je u to vrijeme u HFP-u
realizirao
ovu prodaju, ni tadašnjem čelnom čovjeku Fonda Milanu
Kovaču. A
novim vlasnicima velikog paketa dionica Tekstila, inače
tada izdašnim donatorima HDZ-a,
to je bila ulaznica na zadarsko područje.

Blaženko Lovrinov godinama dokazivao prevaru

Tekstil
u Zadru postupno nestaje, poslovanje se održava rasprodajom
poslovnih prostora. Tekstil je iz dioničarskog društva
transformiran u društvo s ograničenom odgovornosti pod
imenom Arsenal holdings, sustavom smanjenja i povećanja temeljnog
kapitala mijenjaju se vlasnički odnosi.

Bivši
direktor i raniji
većinski
vlasnik Tekstila Blaženko
Lovrinov sveden
je na svega 5,23 posto dionica i do smrti prije godinu dana borio se
da dokaže prijevaru i
pljačku Tekstila d.d.
Dio sporova je
izgubio, a ostali su
prekinuti zbog njegove smrti. U
međuvremenu je Arsenal holdings, dakle raniji Tekstil, kupio
biogradsku
Iliriju, a kasnije bio i investitor druge faze Trgovinskog
centra, odnosno Citty Gallerije.

Direktor
Ražnjević nagrađen dionicama Ilirije, bez poreza

Obitelj
Tudorović
preko
Arsenala ima 65,13 posto dionica Ilirije,
osobno Davor Tudorović još ima 4,36 posto, direktor Arsenala Goran
Medić još
1,82 posto, a direktor Ilirije Goran Ražnjević ima čak 9,23 posto
dionica Ilirije. Zanimljivo je pri tome da je prije deset godina
Ražnjeviću odlukom dioničarske skupštine dodijeljeno 2.893
vlastite dionice Ilirije i to bez naknade “na ime sudjelovanja u
dobiti Društva za 2004., 2005. i 2006. godinu”.

Ovakav način
nagrađivanja vlastitim dionicama, bez plaćanja ikakvih poreza,
inače važećim zakonima nije predviđeno. No na to nitko ne obraća
pažnju Ražnjević je tako postao jedan od najimućnijih poduzetnika
ne samo na
zadarskom području.

Novih
7 milijuna eura u sustavu

Na
današnjoj se dioničarskoj skupštini Ilirije, dakle, donosi odluka
o dokapitalizaciji, o emisiji novih dionica u vrijednosti dva
milijuna eura. Dosadašnjim
dioničarima “zabranjen” je upis tih novih dionica,
to je dozvoljeno isključivo dioničaru Allianz ZB d.o.o. i to do
onog onog broja novih dionica koji odgovara njegovom udjelu u
Iliriji. Kad se taj dio upisa obavi, onda će se u roku od tri radna
dana omogućiti upis dionica ostalima na slobodnom tržištu.

Dionce
Ilirije
su sada vrijedne, ova
biogradska tvrtka je jedna od najboljih u turističkom sektoru i zato
se očekuje
značajan interes ulagača. Pri tom se naglašava kako je akvizijia
City Gallerije odlična
investicija, da se radi o poslovnom prostoru na atraktivnoj lokaciji
u Zadru,
u neposrednoj blizini budućeg Sveučilišnog kampusa i koji bilježi
odličnu popunjenost poslovnog prostora te
rast poslovnih rezultata (posebno od otvaranja Mullera i CCC
cenatra).

Temeljni
kapital Ilirije se povećava za 15,8 milijuna kuna putem emisije
novih dionica, a cijeli projekt preuzimanja City Gallerije prema ovom
planu predstavlja investiciju od 10,4 milijuna eura. Pola od toga bi
se ostvarilo dokapitalizacijom, a pola ili do maksimalno 6 milijuna
eura kreditom Erste banke, što
znači da se očekuje oko 7 milijuna eura svježeg novca u poslovni
sustav.

Dakle,
pozivaju se investitori da ulože u temeljni kapital Ilirije koja će
pomoću tih sredstava i kreditom banke preuzeti City Galleriju. Iz
vlasništva Arsenal holdingsa koji je većinski vlasnik Ilirije!
Okolo naokolo, povećanje bogatstva dioničara Ilirije, uz pomoć
investitora u njihove nove dionice.

S
ovim se, jasno, ne rješava ništa oko sporova u Trgovinskom centru,
u njegovom starom dijelu. Dvojnost upravljanja i dalje postoji, a to
što će City Gallerija umjesto Arsenala za vlasnika imati Iliriju u
biti ne znači ništa za funkcioniranje sustava i bolje poslovanje.