Dijana Kladar, odvjetnica u Udruzi Potrošač, komentirala je slučajeve trovanja. Smatra da potrošači nisu dobivali pravovremene ni umirujuće informacije dok ih se istovremeno bombardiralo uznemirujućim dezinformacijama putem društvenih mreža.

“Nismo navikli na ovakve situacije. Imali smo prije par godina, ako se sjećate trovanja salmonelom i jajima, identičnu situaciju. Uvijek je to jedan slučaj, izolirani slučaj i kompanije se ograđuju, govore da nisu krive. Rekla bih, iz prakse, da neke stvari ne funkcioniraju”, rekla je Kladar i dodala:

“Ako smo imali u petom mjesecu nekoga tko je imao identičan slučaj, postavlja se pitanje jesu li inspekcije bile u pojačanoj kontroli, bilo kafićima ili proizvođačima. Imam osjećaj da se uvijek navodi izoliran slučaj, što može biti, ali pitanje je kako se to može dogoditi. Jasno je da ljudski faktor nije isključen, no kod nas ne postoje temeljite kontrole. Imamo manjak državnih inspektora i često su zaokupljeni stvarima koje su manje bitne pa nemaju vremena za službenu dužnost, kao nenajavljeni dolasci u provjere trgovaca, bolnica… Mislim da se ovo ne bi događalo da nemamo manjak inspektora.''

Iako u konačnici nije bilo stvarne opasnosti, 45 ljudi se javilo s problemima. Struka je ustvrdila da se radi o psihi…

“Teško je utvrditi je li to moguće, ali činjenica je da imamo nekoliko slučajeva. Da li se u drugim slučajevima radi o trovanju ili psihi, treba utvrditi. Iz mog iskustva, uvijek je tako, svi peru ruke i nitko nije kriv, ali problem postoji. Zato je važna brzina, kako bi se pronašli dokazi. U slučaju sa salmonelom i jajima, sva su jaja uništena pa se nije moglo otkriti gdje je problem. Nešto ne funkcionira i o tome se govori godinama”, izjavila je Kladar i objasnila:

“Čut ćete u javnosti da se priča kako neki kauč ili automobil nisu ispravni, ali ne i da neka hrana ili piće nisu sigurni i ispravni. A na tom području vlada veliki kaos jer ljudi ne znaju o tome ništa. Primjerice, ne uzimaju račune. Bez njih se ne može dokazati da ste nešto kupili. Ljudi moraju postati svjesni novog doba, gdje je uzimanje računa jako važno. Očito da u našim trgovinama i kafićima, gdje bismo se trebali osjećati sigurno, postoje neke nepravilnosti. Zašto, to treba istražiti.”

Naglasila je još jednom da potrošači moraju uzimati račune jer im bez njih mogu “pasti” eventualni pokrenuti sudski procesi u slučajevima kad im se nešto dogodilo zbog onoga što su konzumirali.

“Ovaj problem je najviše nastao ulaskom u Europsku uniju, gdje imamo sustave samokontrole i gdje vlada određeno povjerenje. Očito je da imamo neke afere i da samokontrola ne funkcionira najbolje pa definitivno treba postaviti pitanje treba li inspekcija pojačati nadzore. Rekla bih da”, kaže Kladar.

Otrovani gost kafića ima jako oštećen jednjak, to je činjenica. Iz kafića kažu da je boca bila zatvorena pa se ništa nije moglo uliti u nju. Ispada da nitko nije kriv ni odgovoran. Koja su prava te osobe koja je završila u bolnici?

“On mora dokazati da je u tom kafiću popio bocu mineralne vode. To može računom ili, ako nema račun, putem svjedoka koji su bili u kafiću. Ako mu je pozlilo na licu mjesta, postoje svjedoci. Važno je da oštećenik stupi u kontakt s njima. Ako je bio sam, teško će išta dokazati. Treba vidjeti i postoje li snimke iz kafića.

Vještak je ključan u ovoj priči, kako bi se doznalo što se dogodilo. Definitivno znamo da je tamo nešto bilo, a sud će morati zaključiti otkud je došla otopina”, zaključila je Dijana Kladar.