Hrvatska kao i cijela Europska unija sve više ovisi o stranim radnicima. Već dvije godine u ladici stoji prijedlog radne skupine Ministarstva unutarnjih poslova prema kojem bi se dodatno olakšao njihov uvoz, a trajanje radnih dozvola produžilo bi se s jedne na tri godine. No za sada vlada ne šalje taj prijedlog u javnu raspravu i daljnju proceduru

Rodni Oman prije 15 mjeseci Jomer Eson je zamijenio Zagrebom. On je samo jedan od 133.000 stranih radnika koji su se u prvih devet mjeseci ove godine prijavili za posao u Hrvatskoj. Tri je mjeseca čekao potrebne dozvole za rad u pekarnici.

“Ovih dana moji prijatelji žele isto doći ovdje i prijaviti se za novi posao i to traje gotovo šest mjeseci. Bilo je jednostavno za mene tada. Sretan sam i zahvalan što sam ovdje sada”, kaže Jomer.

Najviše stranih radnika dolazi u građevinu i ugostiteljstvo, a tretiraju se kao i domaći. I Syed Delwar Hossain iz Bangladeša jedan je od njih. Prije 20 dana zaposlio se u restoranu kao kuhar. No uvjeti rada, kaže, mogli bi biti bolji.

“Plaća je 800 eura za osam sati, ali ovdje je sve malo preskupo za mene. Ako brojim obroke i smještaj, to je 500 eura. Prema tome, 800 je malo, mislim da to Vlada treba popraviti na oko 1000 ili 1200 eura”, smatra Syed.

U nedostatku domaće, jedna pekarnica zapošljava radnu snagu iz inozemstva. U njoj ih je troje iz Filipina, ali kažu, u zapošljavanju nemaju potporu sustava.

“Ovako sam stalno u strahu da će netko tko je možda i dobar otići prije. Bili su prije i odlazili, a ovi sad su ovdje već godinu dana. Nadam se da će ostati zauvijek”, uz smijeh kaže poslovotkinja pekarnice Matea Marinić.

A da se to i ostvari, Ministarstvo unutarnjih poslova radi na izmjenama Zakona o strancima. Tako, prema najavama, sezonska ili godišnja dozvola za rad na zahtjev poslodavca ne bi bila potrebna, već samo dozvola za privremeni boravak, nakon čega bi stranci sami tražili posao. No, ovi radnici ističu da je veliki problem integracija u društvo.

“Želim naučiti hrvatski jer ovdje mnogi ljudi ne govore engleski pa mi je vrlo teško komunicirati. Najteži dio je jezik, ali ako želiš naučiti, možeš”, kažu Syed i Jomer.

U Hrvatskoj žive stranci iz 195 zemalja svijeta. U Centru za mirovne studije kažu da se zbog bujanja stranih radnika u što skorije vrijeme treba donijeti strateški dokument o imigracijskoj politici. Prije dvije godine radna skupina je završila s radom, ali dokument još nije pušten u javno savjetovanje.

“I kada sve više vidimo na području Hrvatske ljude koji ne poznaju hrvatski jezik jasno je da su nam sada potrebne politike i strategije te koordinacijski napori između ministarstava i nadležnih tijela kako bi se zaista omogućilo svim njima da ostvare svoja prava”, istaknuo je Luka Kos, pravnik Centra za mirovne studije.

Sindikati naglašavaju kako je potrebnije intevenirati da stranim radnicima dozvola za rad nije vezana uz jednog poslodavca.

“Što se dogodi kad radnik zbog bilo kojeg razloga izgubi posao ili poželi raditi drugdje, njegova satisfakcija na tržištu rada je skučena, on ima samo njega pa kad on otkaže, mora se vratiti kući. To smatramo skučenim tržištem rada”, objasnio je Tomislav Kiš iz Novog sindikata.

Premijer Andrej Plenković ističe da su ove najave izmjena zakona na razini radne skupine, da Vlada još nije vidjela akt. Ipak, ističe kako je svjestan da se promjenje na tržištu rada događaju munjevito.

“Hrvatska mora zadovoljiti svoje potrebe tržišta rada osobito s enormnim investicijskim ciklusima obnova, cesta, željeznice… Moramo naći pravni okvir koji će taj proces učiniti propulzivnim, to je bit, a ne da se bude spor”, kazao je premijer.

Potrebe tržišta su velike, dokazuju i brojke. Predviđanja su da bi do kraja godine trebalo biti izdano 170.000 dozvola za strane radnike, a upravo oni kao što su Jomer i Syed mogli bi biti ključ spasa naše ekonomije.