U CERP-u, koji je 100-postotni vlasnik vukovarskog proizvođača obuće, slučaj njegova restrukturiranja drže jednim od prioriteta u 2023., nakon što je više problematičnih slučajeva u državnom portfelju protekle dvije godine zatvoreno. No, zašto stoji restrukturiranje Borova?

Prije dvije godine činilo se da se sve oko opstanka Borova konačno posložilo, izrađen je program restrukturiranja, za što je bila zadužena konzultantska kuća KPMG i čekalo se njegovo odobravanje.

Od tada se samo odobravalo produljenje jamstava CERP-a kako bi se za još godinu dana odgodilo otplate kredita državnim bankama, zahvaljujući kojima se Borovo još održava na životu, a novi rok za još jednu takvu odluku upravo predstoji kroz mjesec dana.

Zašto, pak, stoji restrukturiranje Borova?

 

Je li stečaj rješenje?

U CERP-u, koji je 100-postotni vlasnik vukovarskog proizvođača obuće, slučaj njegovog restrukturiranja drže jednim od prioriteta u 2023., nakon što je više problematičnih slučajeva u državnom portfelju protekle dvije godine zatvoreno.

Istodobno, proces u Borovu stoji gdje je bio i prije dvije godine – prijedlog restrukturiranja koji je izradio KPMG očito nije zadovoljio očekivanja resornih ministarstava.

No, s druge strane – kad je Borovo u pitanju, nije ni bio postavljen rok u kojem bi slučaj trebalo zatvoriti, bilo novim modelom operativnog i financijskog restrukturiranja, bilo pokušajem privatizacije ili stečajem.

 

Iako se u pravilu u Hrvatskoj zazire od stečaja, a posebice kad je posrijedi jedan od zadnjih velikih industrijskih sustava, k tomu još na području Vukovara, u resornim ministarstvima gospodarstva i financija ima onih koji upravo to rješenje vide kao najbolje, jer će “potencijalne ulagače privući samo čista situacija”.

Projekcije iz KPMG-ovog prijedloga po njihovoj ocjeni to ne nudi, već samo odgađa rješavanje problema i odugovlači neizvjesnost jer polazi od načelnih preporuka za poboljšanje poslovanja poput smanjenja troškova i broja zaposlenika, promjene profila proizvodnje i fokusiranje na profitabilnije programe te na kraju pronalazak strateškog partnera.

Borovo će po ocjeni resornih ministarstava i dalje ostati u bremenitom stanju u kojem teško da će privući ozbiljne ulagače.

 

Zbog toga je, kako doznaje Poslovni.hr, zatraženo da KPMG jasnije definira što poduzeti da se bez stečaja omogući dugoročno rješenje i nalazak strateškog partnera te da program bude posložen tako da može dobiti odobrenje Europske komisije.

Da nešto ne štima s postojećim rješenjem, potvrđuje i odgovor koji je Poslovni.hr dobio od predsjednice Uprave Borova Gordane Odor.

- KPMG je izradio Plan restrukturiranja prije godinu dana, ali još nije usvojen od strane resornog ministarstva te će se morati doraditi od strane KMPG-a. Osnovna primjedba resornog ministarstva jest nepostojanje strateškog partnera koji bi državi bio garancija za opstojnost Borova, kaže Gordana Odor, nastavljajući kako se, kada je Borovo u pitanju, mora sagledati šira slika.

 

Borovo posjeduje značajnu imovinu

Prvo, pojašnjava, jako je teško pronaći privatnog investitora koji je spreman preuzeti Borovo sa svim devastiranim objektima na površini od 13 hektara te neriješenim imovinsko-pravnim sporovima koje vodimo na području BiH i Republike Srbije.

Radi se o našim prostorima koji su stvarno vlasništvo Borova, ali su u posjedu tzv. pravnih sljednika u tim državama. Sudovi tih država suzdržavaju se od donošenja odluka o pravu vlasništva dok se to ne riješi međudržavnim odnosima”, ističe predsjednica Uprave Borova.

Dodaje i kako tvrtka posjeduje značajnu imovinu koju još ne prodaje, a čija prodaja u Planu restrukturiranja treba značiti vlastiti doprinos u visini od 50 posto.

 

Država bi, prema dosadašnjem promišljanju restrukturiranja trebala dokapitalizirati Borovo s 92 milijuna kuna, čime bi se zatvorilo postojeće obveze prema bankama. Temeljni kapital Borova inače je na razini od 316,7 milijuna kuna.

Procjena Uprave i KPMG-a bila je da će se time omogućiti bolje pozicije za traženje strateških partnera i ulaganja u modernizaciju proizvodnje, koja se inače odvija i na strojevima iz 1940., a za što bi se konačno vukovarska tvrtka mogla oslanjati i na europske fondove.

U Borovu su uvjereni da, kad ga se rastereti dugova za kredite, može samo servisirati sve obveze i uredno poslovati, piše Poslovni.hr.

 

Prihodi od prodaje Borova u odnosu na prethodnu godinu povećani su za 2% i na razini su 10 milijuna eura. No, puno više rasli su troškovi poslovanja.

U prosjeku su ukupni materijalni troškovi porasli za 23%, trošak plaće za 6,5%, a najveći porast od 100% odnosi se na plin, dok su nešto sporije, zbog vladinih mjera, rasli troškovi za energiju, za 20%.

 

Trend rasta od 10 do 20 posto imali su svi ostali ulazni resursi, a posebno koža. Dodatan trošak bio je i porast plaća radnika za 12%, što je značajan porast za radno-intenzivnu djelatnost, što je također povećalo troškove, za oko 5 milijuna kuna. Sveukupno, porast troškova rezultirao je i gubitkom od 9 milijuna kuna.

- Borovo je svjesno da u vrijeme krize mora napraviti prilagodbu poslovanja za uvjete koji nam slijede, ali svakako nam je potrebna pomoć te uključenost države o kojoj pričamo nekoliko godina, zaključuje Gordana Odor, podsjećajući da je još riječ o najvećem poslodavcu na vukovarskom području, koji zapošljava uglavnom žene, te da su većinu radnog vijeka proveli u Borovu i nemaju drugih kvalifikacija.

 

Ukupno 12,2 milijuna eura

Problem Borova će se naći na dnevnom redu Upravnog vijeća CERP-a već idući mjesec, kako bi se razmotrilo još jedno produljenje jamstava za kredite koje u iznosima od po 6,1 milijuna eura tvrtka ima kod Croatia Banke i HBOR-a, a za koje su za osiguranje založene dionice koje država ima u Podravci, Končaru i HT-u.

No, prije toga sjest će za stol predstavnici Uprave, KPMG-a, CERP-a i resornih ministarstava kako bi rasvijetlili dosadašnje nejasnoće oko pripreme konačnog prijedloga o kojemu ovisi budućnost tvrtke.

Razlog što dugi niz godina nije pronađeno svrsishodno rješenje leži i u činjenici što Borovo nije samo komercijalno i ekonomsko pitanje, već je opterećeno i političkim kontekstom i međunacionalnim odnosima Hrvata i Srba, kao i konfliktnim odnosima lokalne i državne vlasti, što sve dodatno usložnjava problem Borova.