Prenosimo priopćenje udruge Franak - i dalje smatraju da je interes hrvatskih građana znati pojedinosti sporazuma s bankama

Navodno bi objava odgovora naštetila gospodarstvu, iako Vlada ničim ne obrazlaže svoju tvrdnju da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes, što je potrebno utvrditi testom razmjernosti, za koji ne znamo je li proveden.

Naime, nije dovoljna samo proizvoljna odluka ministra ili premijera da neki dokument dobije oznaku „Povjerljivo!“, već je prije klasificiranja potrebno provesti postupak ocjene razmjernosti u odnosu na interes javnosti. Zašto Vlada RH nije javnosti dostavila obrazloženje iz testa razmjernosti kako bi svima bila razvidna opravdanost oznake „Povjerljivo!“? U protivnom i dalje smatramo da je interes hrvatskih građana znati pojedinosti sporazuma s bankama na temelju kojega su se OTP, RBA, PBZ, ZABA, Erste i Sberbank povukle iz arbitražnog postupka u Washingtonu.

Postoji dvojba je li taj sporazum bio povod da Vlada RH prilikom davanja Sudu EU-a mišljenja po hrvatskom predmetu C-567/20 u istome iznese potpuno neutemeljene i sporne stavove protivne hrvatskom i europskom pravu i nažalost u korist bankama, dok je Europska komisija dala mišljenje da hrvatski potrošači, jednako kao mađarski i poljski, imaju pravo na punu restituciju, čak i kada bi to zakonom bilo zabranjeno. Međutim, hrvatski zakon nije branio restituciju, dapače njime je bila propisana zabrana uvjetovanja konverzije bilo kakvim odricanjima potrošača od njihovih prava.

Osvrt udruge Franak na odgovor Vlade RH na pitanje o pravu potrošača s konverzijama na restituciju dostupan je na poveznici:

https://udrugafranak.hr/otvoreno-pismo-vladi-rh-povodom-njezina-lazna-iskaza-sudu-eu/

Dokaz da je Vlada neutemeljeno iskazivala svoje tvrdnje leži već u mišljenju kako je, citiramo „potrošač izrazio volju da ništetne odredbe o valutnoj klauzuli… zamijeni novim odredbama i to s retroaktivnim učinkom, čime se odrekao od pozivanja na ništetnost odredbi uklonjenih iz ugovora.“

Takvo što je bilo nemoguće, jer valutna klauzula u vrijeme konverzije još uvijek nije bila utvrđena ništetnom, pa onda potrošač nije nikako mogao izraziti volju da NIŠTETNU odredbu o valutnoj klauzuli zamijeni valjanom. Osim toga, učinak konverzije nije retroaktivan, nego od dana potpisivanja aneksa tijekom 2015. i 2016. godine. Pritom je i dalje ostao na snazi temeljni ugovor, ali s izmjenama od dana konverzije, a ne od početka ugovora.

Zašto je Vlada RH Sudu EU uputila očitovanje protiv potrošača, a u korist bankama, unatoč svim relevantnim i obvezujućim presudama EU suda? Ima li to veze sa sporazumom s bankama? Ima li politika Vlade RH veze s odlukom šestoro sudaca VSRH da potrošači nakon konverzije ne bi imali više nikakva prava? Vjerojatno nikad nećemo dobiti istinite odgovore na ova pitanja, ali nakon svega s pravom sumnjamo u postojanje pozadinskih dogovora svih navedenih aktera. Ne možemo se oteti dojmu da su u tome sudjelovali isti oni pojedinci koji angažiraju PR agencije kako bi stvarale pritisak na suce, koji nedopušteno mijenjaju ugovorne odredbe, reketare i lihvare svoje klijente uz naklonost HNB-a, a po svemu sudeći i uz naklonost Vlade RH.

Potpisnica spornog mišljenja Sudu EU, za koje je Vlada glasala na zatvorenom dijelu sjednice, bila je Gordana Vidović Mesarek.

Pozivamo Vladu RH da hitno i neodložno objavi javnosti tekst sporazuma s bankama na temelju kojega su se banke odrekle arbitraže u Washingtonu, i tako otkloni sumnje da je taj sporazum bio povod nečasnoj i nemoralnoj ulozi Vlade RH u postupku na Sudu EU po predmetu C-567/20, u kojemu je Vlada RH neutemeljeno stala na stranu banaka, a protiv prava 55.000 hrvatskih potrošača s konvertiranim kreditima.

U trenutku kad Vrhovni sud RH razmatra skandalozno 3. shvaćanje u vezi s obeštećenjem potrošača, a kojim se u suštini ide na ruku bankama, ne možemo se ne zapitati na koje su sve načine povezani akteri iz članka te je li skriveni razlog zbog kojeg su se banke nagodile s državom povezan s očitovanjem Vlade Sudu EU, kao i s aktualnim događanjima na Vrhovnom sudu gdje pojedini suci zagovaraju bankarske stavove na štetu građana.

Vjerujemo da su na Vrhovnom sudu svjesni kako je načelo pravne sigurnosti presudno za izgradnju povjerenja u sudski sustav i vladavinu prava, a percepcija javnosti o nepristranosti sudskog sustava ključna je za njegovo učinkovito funkcioniranje, stoga želimo naglasiti da bi posljedice eventualne faktičke implementacije nakaradnog 3. shvaćanja bile razorne po potrošače čija bi se prava potpuno dokinula. Nepobitna je činjenica kako je takvo shvaćanje nezakonito te prema tome već samo stoga nije podobno za prolazak potencijalne kasnije ustavnosudske kontrole.

Kakve bi još daljnje posljedice to imalo po ukupan pravosudni sustav te prije svega po autoritet i percepciju Vrhovnog suda ne treba uopće posebno naglašavati, ako se uzme u obzir da je percepcija građana o neovisnosti pravosuđa u RH na zadnjem mjestu u Europskoj uniji.

Udruga Franak