Nejednakosti u plaćama najizraženije su u Bugarskoj, Rumunjskoj i Letoniji, pokazalo je istraživanje Eurostata o primanjima među državama članicama Europske unije.

Deset posto najslabije plaćenih radnika u tri spomenute zemlje zarađuje četiri puta manje od osoba koje se prema plaćama nalaze u top deset posto zaposlenika. Na drugom kraju su skandinavske zemlje, gdje je ta razlika jedan prema dva, gdje najbolje plaćeni radnik iz prve najslabije skupine zarađuje dva puta manje od najslabije plaćenog radnika u gornjem decilu.

Kod nas je ta razlika jedan prema 3,3, identično kao u Nizozemskoj i Mađarskoj, piše Večernji list.

Podaci se, inače, odnose na primanja u 2018. godini i prema njima tada je medijalna bruto plaća u Hrvatskoj bila 998 eura, u Danskoj nešto više od četiri tisuće eura, a u Njemačkoj malo manje od 2900 eura, Irskoj blago iznad 3000 eura bruto, Italiji 2100 eura, Francuskoj nadomak 2400 eura, a u Austriji 2600 eura. Slovenija je za to vrijeme imala 1400 bruto srednje plaće, od koje se oduzimaju porezi i doprinosi, ovisno o nacionalnim poreznim stopama. U bruto iznos uključen je prekovremeni rad, premije za smjene te razni dodaci i bonusi. Iznosi prosječnih neto plaća na razini EU statistički se ne prate.

Hrvatska blaže oporezuje primanja zaposlenih od većine zapadnoeuropskih država, gdje su uz obvezne doprinose uglavnom prisutne i progresivne stope oporezivanja. To je cijena visokih socijalnih prava i sigurnosti koju građani imaju bilo da je riječ o mirovini, liječenju ili socijalnim naknadama.

Najbolje plaćeni radnici u Njemačkoj startaju, dakle, s od 5500 eura bruto mjesečno pa naviše, u skandinavskim zemljama i Austriji gornja desetina starta od 5000 eura bruto, Francuskoj 4600 eura… dok je u Hrvatskoj gornja desetina zaposlenih startala s primanjima višim od 1900 eura bruto. Financije i osiguranje te informacije i komunikacije nalaze se unutar EU među industrijama koje imaju najviše plaće. U Hrvatskoj su financijaši tek na trećem mjestu, iza sektora stručnih i tehničkih djelatnosti.

Najveći je udio osoba s niskim nadnicama, gotovo svaka četvrta, u Letoniji, a najmanji u Švedskoj – samo 3,6 posto. Kod većine tranzicijskih zemalja udio slabo plaćenih radnika u ukupnom broju zaposlenih veći je od 20 posto, a među njima je i Njemačka, gdje svaki peti radnik zarađuje ispod 66 posto državnog medijana. U Hrvatskoj je takvih 18 posto.